Wp/cnr/Balša II Balšić (1378-1385) crnogorski vladar iz dinastije Balšić

From Wikimedia Incubator
< Wp‎ | cnrWp > cnr > Balša II Balšić (1378-1385) crnogorski vladar iz dinastije Balšić
Jump to navigation Jump to search

Poslije smrti Durađa Balšića na čelo Zete došao je Balša II, najmlađi Balšin sin. Njegova vladavina počela je u dosta teškim okolnostima, jer se Zeta nalazila u neprijateljskim odnosima s bosanskim kraljem Tvrtkom koji joj je preoteo Trebinje, Konavle i Dračevicu. Kralj Tvrtko je pokušao da se približi granicama države Balšića i pripajanjem Kotora, koji je bio pod nominalnom vlašću ugarskog kralja. Pretenzije na Kotor tada će iskazati i Balša II, pa će između njega i kralja Tvrtka uskoro doci do sukoba oko grada. Taj sukob ce trajati od 1382. do 1384. godine, i završiće se Tvrtkovom pobjedom. Poražen u Primorju, Balša II pokušava da učvrsti svoju vlast na drugoj strani - prema Draču. Vjerovatno prvih mjeseci 1385. godine Balša II je uspio da zagospodari Dračom, a zatim Beratom i Valonom. Kao gospodar ovih oblasti, Balša II je uzeo titulu duka Drački, ali njegova vlast ovdje neće biti dugog vijeka. Vec sredinom septembra 1385. na Berat će napasti Turci. S nevelikim odredom vojnika, Balša II je iz Drača krenuo prema Beratu ne bi li ga odbranio. Do sukoba dvije vojske došlo je na Saurskom polju, nedaleko od Berata. U toj bici za odbranu Berata, Balša II je poginuo. Poslije smrti Balše II postepeno se sužava teritorija države Balšića, pa Drač, koji je kratko vrijeme bio u njenom sastavu, preuzima albanski velikaš Karlo Topija, a Prizren i Peć osvaja Vuk Brankovic. Balšići su izgubili vlast i nad Budvom, Zadrimom i Lješom. Budvom su zavladala braca Sakat, a Zadrimom i Lješom, braca Dukađini. Tada je u podlovćenskom dijelu Zete osnažila i porodica Crnojević, koja će sve više pokazivati želju za samostalnošću. Nasljedniku Balše II, njegovom sinovcu Durađu II Stracimiroviću Balšiću, sinu Stracimira Balšića, neće biti nimalo lako da u Zeti povrati vlast koju su njegovi prethodnici imali.

Poveznice[edit]

Izvori[edit]

Istorijski leksikon Crne Gore, A-Crn, 2006.