Wp/cnr/Andrija Zmajević

From Wikimedia Incubator
< Wp‎ | cnrWp > cnr > Andrija Zmajević

Andrija Zmajević je rođen 16. juna 1624. godine u Perastu. Osnovnu školu je završio kod franjevaca u Perastu, a 1649. godine u Zavodu za širenje vjere u Rimu, upisao se na studije filozofije i teologije. Tu je stekao i doktorat iz ovih oblasti. Nakon toga se vratio u Perast i 1655. godine postao je opat benediktinskog manastira na ostrvu Sv. Đorđe kod Perasta. Papa Aleksandar VII ga je imenovao za budvanskog apostolskog vikara (namjesnika) i povjerenika Svete stolice, a papa Kliment X je 23. februara 1671. godine Zmajevića postavio za barskog nadbiskupa. Pošto je Bar bio pod osmanskom vlašću, Zmajević se naselio u Paštrovićima. Ipak, tu nije dugo ostao, i vratio se u Perast , gdje je umro 1694. godine. Zmajević je 1684. godine učestvovao u oslobađanju Risna od Osmanlija. U Perastu je 1671. godine sagradio palatu zvanu „Biskupija“, a 1678. godine sagradio je crkvu Gospa od Rozarija. Zmajević je bio poznat kao jedan od najprosvećenijih ljudi svoga vremena.75 Bavio se teologijom, arheologijom, istorijom, poezijom i skupljanjem narodnih pjesama. Pisao je narodnim i latinskim jezikom, a koristio je latinicu i ćirilicu. Njegovo najpoznatije djelo je „Daržava sveta slavna i kreposna carkovnog lietopisa“ ili „Crkveni ljetopis“, koji predstavlja istoriju svijeta od stvaranja do njegovih dana. Djelo imo 900 strana. Zmajević je napisao „Pjesmu od pakla“, koja govori o pobjedi Peraštana nad osmanskom vosjkom, i poemu „Slovinska Dubrava“, o zemljotresu koji je razorio Dubrovnik 1667. godine. Ipak, najveći doprinos biskupa Andirje Zmajevića u unapređivanju kulture bilo je pomaganje najplodnijeg baroknog slikara u istoriji Crne Gore, Tripa Kokolje (Perast, 28. februar 1661. – Korčula, 18.oktobar 1713.).

Tokom posljednje decenije života Andrije Zmajevića, od 1684. do 1694. godine, Kokolja je po narudžbini i uputstvima svog mecene i zaštitnika, oslikao unutrašnjost crkve Gospe od Škrpjela i palatu Andrije Zmajevića „Biskupiju“. U crkvi Gospa od Škrpjela Kokolja je na prostoru od 150 m², na 68 slika na platnu, sa pozlaćenim okvirima u obliku brodskih konopa, predstavio starozavjetne scene i život Bogorodice. U kapeli „Biskupije“ je naslikao veliku fresko-sliku sa likovima apostola Andrije i Sv. Katarine, a u dvorani palate naslikao je boga Kupidona sa strelicom. Zahvaljujući mecenstvu Andrije Zmajevića, Tripo Kokolja je izrazio svoj umjetnički talenat i stvorio djelo izuzetno važno u kulturnom nasljeđu Crne Gore.

Poveznice[edit | edit source]

Izvori[edit | edit source]

  • Dragutin Papović, Primjeri filantropije u Crnoj Gori do kraja XX vijeka, Fond za aktivno građanstvo, Podgorica, 2009.