Wp/cnr/Akcenatski sistem crnogorskih govora
Akcenatski sistem crnogorskih govora za razliku od akcenatskoga sistema standardnoga jezika poznaje pet akcenatskih tipova.
Standardni jezik[edit | edit source]
Akcenatski sistem crnogorskoga standardnog jezika četvoročlan je, sa silaznim akcentima isključivo na prvome slogu i postakcenatskim dužinama.[1]
Crnogorski govori[edit | edit source]
Crnogorski govori poznaju pet akcenatskih tipova[2]:
- dvočlani akcenatski sistem s očuvanim predakcenatskim i postakcenatskim dužinama, u kojemu se na potonjem slogu mogu naći oba silazna akcenta – bez obzira na to je li taj slog otvoren ili zatvoren.
Za te govore važi ovakva paradigma: sestrȁ, sestrê trāvȁ, trāvê potȍk, potȍka nārȍd, nārȍda Govori iz ove grupe obuhvataju dvije prilično udaljene oblasti. Jedna je primorska i obuhvata govore od Ljute, Dobrotu i dalje – govore poluostrvā Vrmac i Luštica te seže do Grblja. Druga je oblast kontinentalna i obuhvata kučko-pipersko-bratonožićku oblast. Klasično je stanje u novije doba poremećeno, pa se može reći da se u navedenim primorskim oblastima počeo javljati i dugouzlazni akcenat u primjerima tipa nārȍd i trāvȁ > národ i tráva, dok je kratkouzlazni nepoznat. Ovaj je akcenatski tip najstariji akcenatski tip u crnogorskim govorima.
- dvočlani akcenatski sistem s očuvanim predakcenatskim i postakcenatskim dužinama, u kojemu se na zatvorenoj ultimi mogu naći oba silazna akcenta, a na otvorenoj samo dugosilazni dok je kratkosilazni pomjeren za jedan slog prema početku bez promjene kvaliteta akcenta.
Za te govore važi ova paradigma: sȅstra, sestrê trâva, trāvê potȍk, potȍka nārȍd, nārȍda U njima je dakle otvoreni finalni slog bio prepreka za javljanje kratkosilaznoga akcenta. Tu spadaju govori Katunske nahije (bez Ozrinića i Broćanca), Riječke nahije, Crmnice i primorja od Paštrovića do Mrkovića. Kao podvrsta ovoga tipa mogao bi se navesti akcenatski tip zetsko-podgoričke oblasti s Lješanskom nahijom i Lješkopoljem. Istina, i za taj tip važi paradigma sȅstra, sestrê // trâva, trāvê // potȍk, potȍka // nārȍd, nārȍda. Međutim, likovi Pērȍ, Stānȁ jedini su poznati u ovoj oblasti, a uz njih su sasvim obični primjeri strīkȍ, bābȍ, frātȍ, srēćȍ, jādȁ, skōrčȁ, smōtȁ.
- tročlani akcenatski sistem s očuvanim dužinama, u kojemu se kratkosilazni akcenat ne može naći na otvorenoj ultimi već se prenosi na prethodni slog ili kao dugouzlazni ili kao kratkosilazni, dok se kratkosilazni akcenat na zatvorenoj ultimi ne prenosi kao što se ne prenose ni dugosilazni akcenti bez obizira na otvorenost ili zatvorenost ultime.
Za te govore važi ova paradigma: sȅstra, sestrê tráva, trāvê potȍk, potȍka nārȍd, nārȍda I ova je grupa karakteristična za dvije prilično udaljene oblasti. Jedna je katunska – Ozrinići s Broćancem, a druga je plavsko-gusinjska. Činjenica da se i jedna i druga oblast graniči s četvoroakcenatskim govorima navodi na zaključak da je riječ o sekundarnoj, novijoj osobini.
- četvoročlani akcenatski sistem u kojemu je kratkosilazni akcenat pomjeren s ultime (bila ona otvorena ili zatvorena) za jedan slog prema početku promijenivši kvalitet, ali s očuvanim dugosilaznim akcentom na ultimi (otvorenoj ili zatvorenoj) i sa kratkosilaznim akcentima izvan prvoga sloga. To je, dakle, sistem koji nema kratkosilazne akcente na ultimi, ali u svim ostalim slučajevima čuva stari akcenat.
Za taj tip važi ova paradigma: sèstra, sestrê tráva, trāvê pòtok, potȍka národ, nārȍda I ova je grupa karakteristična za odvojene oblasti: Bjelopavlići i Donji Pješivci s jedne strane i Vasojevići i govori bjelopoljske, petnjičke, rožajske, beranske i andrijevičke opštine. I to su oblasti koje se graniče s četvoroakcenatskim govorima nikšićke, kolašinske, mojkovačke i žabljačke opštine.
- četvoročlani akcenatski sistem bez silaznih akcenata izvan prvoga sloga i s očuvanim postakcenatskim dužinama.
Za taj tip važi ova paradigma: sèstra, sèstrē tráva, trávē pòtok, pòtoka národ, národa To je akcenatski tip koji se nalazi u osnovi crnogorskoga standardnoga jezika. Silazni akcenti su u njemu uklonjeni s nepočetnoga sloga i pomjereni prema početku kao kratkouzlazni (ako je prethodni slog bio kratak) i kao dugouzlazni (ako je prethodni slog bio dug), a na mjestu nekadašnjega dugosilaznog akcenta čuva se postakcenatska dužina. Govori ovoga tipa obuhvataju najveći dio teritorije Crne Gore: na Primorju to je pojas od hrvatske granice do Orahovca (uključujući i Orahovac), a u zaleđu obuhvata kompletnu oblast nikšićke, plužinske, šavničke, pljevaljske, mojkovačke i kolašinske opštine. Tu su, dakle, pored naznačenoga primorskog pojasa s neposrednim zaleđem (Krivošije, Ledenice, Orjen), i Grahovo, Banjani, Rudine, Golija, Piva, Drobnjak, Šaranci, Uskoci, Pljevlja, Gornja Morača, Donja Morača, Mojkovac, Kolašin, Rovca, Nikšićka Župa, Gornji Pješivci.
Literatura[edit | edit source]
- Adnan Čirgić: Dijalektologija crnogorskoga jezika, FCJK, Cetinje, 2017.