Wp/cnr/Đetići (Nikšić)

Đetići je crnogorska muzička pop grupa, nastala 1969. godine, najprije pod imenom Čelik, kao vokalno-instrumentalni sastav Kulturno-umjetničkog društva Željezare Boris Kidrič.

Istorija

Prvu postavu benda su sačinjavali:

• Nebojša Nebo Petković (klavijature),
• Veselin Beli Bošković (solo gitara, vokal),
• Dragan Janjić (bubnjevi) i
• Čedo Pešić (bas).

Aprila 1970. bend učestvuje na smotri Bratstvo jedinstvo u Rijeci (Hrvatska), s predstavnicima još 11 gradova Jugoslavije. Od 1971. Pešića, na basu, mijenja Bato Radulović, duvačka sekcija su trubači Miki Jelenić i Rajko Simonović, na bubnjevima je Rajko Jovanović, a vokali Panto Pavićević i Lazar Tripković. U tom sastavu pobjeđuju na gitarijadi u Budvi 29. januara 1972. godine, a vokalni solista Lazar Tripković je proglašen za najboljeg pjevača. Izveli su dvije kompozicije, Voljena, koju je napisao Panto Pavićević, i Nebo (ljubav) pod zvijezdama od Laza Tripkovića.

Nakon kratkotrajne avanture kao Termiti, tokom 1972. postaju Đetići i pod tim ostaju upamćeni u Nikšiću. Nakon raspada Feniksa priključuje im se na svirci u Ulcinju; Bata Radulovića, kao vokal i basistu, zamjemjuje Ljubo Stanišić. Nastupaju redovno u Nikšiću, držeći igranke sa stranim i domaćim repertoarom: CCR, Troggs, Rolling Stones, Uriah Heep, Free, Beatles, Indexi, Korni Grupa, Time, ... Na koncertima su se priključivali na saksofonu Faruk Osmanagić i gitarista Miško Čolović. Bubnjeve je ponovo preuzeo Dragan Janjić.

Svirali smo na „Stadionu malih sportova“, na terasi hotela „Onogošt“, uz igranke u Domu JNA, Domu kulture Mrkošnica, Pedagoškoj akademiji, u holu gimnazije ... Takođe i po Crnoj Gori, naročito ljeti u Ulcinju, Budvi, Bečićima, u Titogradu na fakultetima. Početak i kraj igranke bio je isti - u rock verziji izvedena Bachova Tokata i fuga u d molu (Beli Bošković)

Posebna zanimljivost na nastupima Đetića je bila kultna pjesma „Stoku Raca“, pred blok pauze u večernjim nastupima u hotelu „Onogošt“. Na tekst Janjića, koji je predstavljao lascivnu igru riječi, Stanišić je napisao muziku: Na livadi, pod jasenom / stoku čuva Raca / stoku Raca ( dvjesta jaganjaca ...

Novembra 1973. predstavljaju Crnu Goru na velikoj proslavi Prvog zasijedanja AVNOJ-a u Bihaću, đe izvode i promovišu autorske kompozicije Veljko Vlahović, Boško Buha i Sava Kovačević.

Proljeća 1975. pobjeđuju na Titogradskom proljeću sa kompozicijom San Stefan, koju je komponovao Baranin Miki Jelenić, na tekst Duga Krivokapića, uz aranžman Belog Boškovića. U titogradskom Domu omladine „Budo Tomović“ nastupili su u sastavu: Petković, Stanišić, Bošković, Janjić, Tripković, Pavićević, Lenka Šćepanović (vokal), Budo Raičević (vokal), Miki Jelenić (truba) i Rafo Simonović (truba). Vraćali su nas pet puta na bis, skoro 15 minuta. (Stanišić) U intervjuu za magazin „Koraci“, Petković je nakon pobjede ustvrdio da Đetići stvaraju sopstveni stil, pri čemu se orjentišemo na crnogorsku izvornu muziku koja je zapostavljena..

Nakon velikog uspjeha pjesme, koju su slušaoci Radio Titograda proglasili za hit avgusta 1975., nastupaju u gotovo svim gradovima Crne Gore, međutim, pred kraj iste godine, bend se raspao.

Bošković je radio nekoliko decenija pozorišnu i primijenjenu muziku. Njegovu Svitu je odsvirao na gitari Danijel Cerović i publikovana je u klasičarskim časopisima. Kao bend koji nastupa u restoranima i kafićima, sa poznatim imenom Montenegrini, bubnjar Momica Glomazić, klavijaturista i gitarista Tomo Bašić i Ljubo Stanišić na basu, šest mjeseci su svirali 1996. u hotelu „Lav“ u Splitu i na Braču.

Reference

• Crnogorska Pop - Rock muzika, Željko Mijović
• Crnogorska pop-rok muzika: Sentimentalni vodic kroz tinejdžerske snove
• Istorija crnogorskog pop roka