Wp/cnr/Četvorojevanđelje Starčeve Gorice

From Wikimedia Incubator
< Wp‎ | cnrWp > cnr > Četvorojevanđelje Starčeve Gorice
Jump to navigation Jump to search

Četvorojevanđelje Starčeve Gorice crnogorski je ćirilski rukopis s kraja XIV vijeka.

Vrijeme i mjesto postanka[edit]

Jedan od crnogorskih prepisivačkih centara i skriptorija je Manastir Starčeva Gorica na ostrvu Starčevo, u Skadarskome jezeru. Nastao je između 1376. i 1378. godine u doba vladavine zetskoga vladara Đurđa Balšića, a zaslugom starca Makarija. Vjeruje se da je „sveti starac Makarije“ bio duhovnik toga zetskog gospodara, po kome je ostrvo i dobilo ime. U njegovu prepisivačkom centru nastala su značajna djela, poput Prologa, pisana „u vrijeme gospodina Balše i hristoljubivog gospodina Đurđa Balšića“, koji se nalazi u Državnoj biblioteci u Berlinu, te Četvorojevanđelja iz istoga perioda.

Opis rukopisa[edit]

Četvorojevanđelje Starčeve Gorice nalazi se u Venecijanskoj biblioteci Marcijana[1], među drugim srednjovjekovnim rukopisima, a zaveden je signaturom Codex orientalis (Codices slavonici) CCXCV (12380). Pisan je na papiru, 202 lista 300 x 205 mm. Rukopis je prilično oštećen. Sadrži četvorojevanđelje s tekstovima (Matej, Marko, Luka, Jovan), tekst arhiepiskopa Teofilakta i Zbornik dvanaest mjeseci. Na prvoj strani, na margini ispod teksta, zapisano je drugom rukom: „Сїа егне Старчеве Горице“, a na margini poslije Teofilaktova teksta piše: „Си тетѣро еѷглїe Старьчеве Горице“.

Rukopis je ukrašen ornamentima, zastavicama i inicijalima. Posebno je zanimljiva zastavica s ucrtanom pletenicom, kakvu nalazimo u Miroslavljevu jevanđelju, s direktnim analogijama u prijeromanskoj prepletnoj skulpturi primorskih krajeva.

Starčeva Gorica i Božidar Vuković Podgoričanin[edit]

Koliki je značaj imao skriptorij u Starčevoj Gorici najbolje govori podatak da je poznati crnogorski štampar u Veneciji Božidar Vuković Podgoričanin, u svojim testamentima, pisanim 3. II 1533. i 6. XI 1539. godine odredio veće sume novca, imanja, knjige i druge dragocjenosti, da se daju manastirima i crkvama u Zeti, a da se „moje tijelo pošalje u manastire na jezero u Zeti, da se preda u Sveti Spas, nazvan Starčeva Gorica, kao i deset dukata, preko onih četrdeset“.

Uvidom u štampane knjige B. V. Podgoričanina i njegova sina Vićenca, jasno je da su se oni pri opremanju knjiga služili rukopisima iz Starčeve Gorice kao uzorima.

Božidar Vuković se ponosio svojim porijeklom, ističući jasno u intitulaciji da je iz sela Đulići kraj Podgorice i Dioklitske zemlje, a Starčeva Gorica se pominje i na ikoni Nerukotvornoga obraza, koju je Vuković kupio kod franjevaca u Veneciji.

Literatura[edit]

  • Radoslav Rotković: Istorija crnogorske književnosti, knj. II, ICJK, Podgorica, 2012.
  • Božidar Šekularac: Razvoj pismenosti u Crnoj Gori, FCJK, Cetinje, 2014.

Spoljašnje veze[edit]

Reference[edit]

  1. http://portalanalitika.me/clanak/261060/dosije-vrijedne-knjige-sa-ostrva-skadarskog-jezera-krase-biblioteke-u-berlinu-veneciji-beogradu