Jump to content

Wp/cnr/Ćelava pjevačica

From Wikimedia Incubator
< Wp‎ | cnr
Wp > cnr > Ćelava pjevačica

Ćelava pjevačica (franc. La Cantatrice Chauve) je antidrama francuskoga pisca Ežena Joneskoa (Eugène Ionesco).

Antidrama[edit | edit source]

Joneskovo djelo humorom razara ustanovljene norme dramaturgije karakteristične za francusko pozorište. Nema psiho-socijalnog statusa i gradnje dramskih karaktera, kao ni razvijanja odnosa među likovima. Jonesko humor usmjerava na jezik, isprazno automatizovano ljudsko ophođenje, na strah da se čovjek suoči sa tišinom i prazninom.

Iako premijera nije doživjela ovacije 1950. godine u čuvenom Théâtre des Noctambules u režiji Nicolasa Batailla, nekoliko godina kasnije ova drama dobila je svoje stalno mjesto na reportoaru pomenutoga pozorišta.

Jonesko je inspiraciju za ovo djelo pronašao u sopstvenom iskustvu učenja engleskog jezika đe se suočio sa dimenzijom jezika punom uobičajnih fraza koje nemaju nekog dubljeg smisla.

Likovi u drami[edit | edit source]

Drama prati dva bračna para (g. i gđa Smit/g. Donald Martin i gđa Elizabet Martin), služavku Smitovih - Meri i Vatrogasnog kapetana. Bračni parovi razmjenjuju besmislene rečenice koje nemaju značenja već su same sebi svrha što neđe ukazuje na njihov život bez smisla. Sve izgleda kao neko verbalno takmičenje. Meri povremeno upada sa kontradiktornim izjavama, Kapetan priča neistinite priče i besmislice, ali ga ostali slušaju.

Lik ćelave pjevačice[edit | edit source]

Zanimljivo je da se lik ćelave pjevačice u drami ne pojavljuje niti jednom, niti se nalazi na spisku likova. U drami se samo pominje na jednome mjestu, usput, u toku razgovora g. Martina, gđe Smit i Vatrogasnog kapetana koji pita što je sa ćelavom pjevačicom, dok mu gđa Smit odgovora da se još uvijek češlja na isti način.

Izvori[edit | edit source]

  • Milivoj Solar: Povijest svjetske književnosti, ICJK, Podgorica, 2012, str. 328.
  • Dunja Detoni Dujmić: Leksikon svjetske književnosti – djela, Školska knjiga, Zagreb, 2004, str. 91.