Razbojnici je naziv najznačajnije Šilerove drame, koja predstavlja dramsko ostvarenje romantizma.

Fabula[edit | edit source]

Već sam naslov drame upućuje na pobunu. Karl Mur, glavni junak, ogorčen spletkarenjem svoga brata i nerazumijevanjem voljene đevojke Amalije i oca koji ga lišava nasljedstva, osniva razbojničku družinu, željeći da se osveti nepravednom društvui da se bori za obespravljene i potlačene. Uskoro shvata da njegovi drugovi ne dijele iste pobude, nego ih koriste za pljačku. Do kulminacije u radnji dolazi kada Karl spašava s vješala svoga prijatelja Rolera, ali pri tome pali cijeli grad, pa stradaju i mnogi nevini. Vraća se u svoj rodni dvorac da još jednom vidi oca i Amaliju. Međutim, zatiče stanje u kojem njegov brat vlada, zatvorivši mu oca u tamnicu, a jedino mu se Amalija odupire, jer je još uvijek vjerna Karlu. Karl prerušen ulazi u dvorac, no brat ga prepoznaje, no tada razbojnici osvajaju dvorac, pa se Franc ubije. Tada se otkriva Francova spletka, Karl oslobađa oca iz zatvora, no on umire kada shvati da mu je sin razbojnik. Amalija je očajna, no ona mu ipak želi oprostiti, ali ga razbojnici podośećaju da je obećao da ih neće ostaviti. Amalija to ne može podnijeti i traži od Karla da je ubije. On to zaista učini, ali se zatim predaje vlastima.

Struktura, likovi, stil[edit | edit source]

Premda zadržava klasicističku podjelu na pet činova, pa čak i bira plemenite karaktere za likove, ova je drama očito građena na novim temeljima. Mitska joj je pozadina svakako priča o Kainu i Avelju, no u razradi se patetično veliča strast pobune, koja plemenitog Karla odvodi u razbojništvo. Osamljeni i neshvaćeni pojedinac, pobuna protiv autoriteta, patos plemenitosti koja se na kraju slama sama u sebi jer se ideali ne mogu ostvariti, postaju tako opšta obilježja romantizma, a kao njihov izraz javlja se tada i traganje za plavim cvijetom.

Izvori[edit | edit source]

Milivoj Solar: Povijest svjetske književnosti, ICJK, Podgorica, 2012, 206-7.