Wp/cnr/ Slikarska radionica manastira Morača

From Wikimedia Incubator
< Wp‎ | cnrWp > cnr > Slikarska radionica manastira Morača
Jump to navigation Jump to search

Po umjetničkome doprinosu veoma je važna slikarska radionica Manastira Morača, koja je uspjela da veže za sebe i formira ikonografe i zoografe poput Đorđija Mitrofanovića, Jovana, Kira, Kozme, Strahinje iz Budimlja i drugi. Pripadnici moračke slikarske radionice živopisali su Moraču (1574–1577), Sv. Trojicu pljevaljsku (1592–1594/5), Nikoljac (sredinom XVI vijeka), Pivu (1604–1606), Dobrilovinu (1613) i druge. Doduše, njihov doprinos se ne sastoji u osavremenjenom slikarskom repertoaru i stilskim inovacijama. Naprotiv, oni se zadovoljavaju preslojavanjem postojećega (oštećenog) živopisa njegovim repliciranjem, ukoliko ga je, na osnovu prisutnih fragmenata bilo moguće rekonstruisati, ili ukupni program nanovo izvode po uzoru na životopis srednjovjekovnih zadužbina. Uza svu tu ograničenost slikarski dometi ikonopisa u radu kopiranja i repliciranja, na visokom su nivou umjetničke izražajnosti. Valjda i zbog toga što do njih nijesu ni dopirali novi stilski uticaji u izvornome smislu iz zapadnoevropske umjetnosti, domaći zoografi nastoje da upotrijebe svoj talenat u kopiranju ciklusa i kompozicija djelimično očuvanih fresaka ili onđe đe ih nema, ostanu u domenu ikonografske tradicije. Uočljiva je novost jedino u poplavi alegorijskih tema, u prvome redu Strašnoga suda. U manjim pak crkvama islikanim u pomenutome razdoblju (Brezovica kod Pljevalja – 1567, Sv. Sava u Banjanima – oko 1606, Sv. Mihailo u Petrovićima – 1605, Dubočica kod Pljevalja – 1565, Nikoljac u Podvrhu – 1613. i Sv. Đorđije u Podgorici – XVII vijek) gotovo sav živopis se svodi na hristološki ciklus sastavljen od kompozicija koje ulaze u tzv. dvanaest praznika.

Poveznice[edit]

Izvori[edit]

  • Pavle Mijović, Crnogorska umjetnost, In: Grupa autora, Crna Gora, Beograd, 1974.