Wp/cnr/Velimir Radičević, general-potpukovnik

From Wikimedia Incubator
< Wp‎ | cnr
Wp > cnr > Velimir Radičević, general-potpukovnik

Rođen je, 14. juna 1914. godine, u Goričane kod Podgorice u porodici Vasilija Radičevića.

Biografija[edit | edit source]

Osnovnu školu završio je u svom selu, a pet razreda gimnazije u Podgorici, nakon čega se vratio u selo i do Drugog svjetskog rata se uglavnom bavio zemljoradnjom. Neko vrijeme je bio i blagajnik Zadruge proizvođača duvana u podgoričkom srezu. Već od 1933. godine, počeo je sarađivati sa skojevcima i učestvovao u akcijama koje je organizovala KP Jugoslavije. Nakon odsluženja vojnog roka, sredinom 1936. godine bio je primljen za člana KPJ. Nekoliko mjeseci kasnije, postao je sekretar ćelije KPJ u svom selu i član opštinskog partijskog biroa. Krajem 1937.godine postao je član komisije za rad s omladinom pri Pokrajinskom komitetu KPJ za Crnu Goru i Boku. Naredne godine, postao je član Pokrajinskog komiteta SKOJ-a. Istovremeno je bio i član Sreskog komiteta SKOJ-a Podgorica, a posebno je rukovodio organizacijom SKOJ-a u Zeti. Aprila 1937. godine, pokušao je sa grupom drugova prebači u Španiju, ali ga je policija u Sutomoru uhvatila. Nekoliko je puta bio hapšen, a jednom je zbog svoje komunističke djelatnosti bio izveden pred Vojni sud. Pred rat je bio zatvoren u logoru u Smederevskoj Palanci. Nakon raspuštanja logora, otišao je u Boku Kotorsku, a zatim se vratio u svoje selo.

Drugi svjetski rat[edit | edit source]

Nakon okupacije Jugoslavije 1941.godine učestovovao je u pripremama KPJ za oružani ustanak, prikupljavši oružje i municiju, učestvovao u formiranju oružanih skupova po selima i ostalo. U Pljevaljskoj bici, 1. decembra 1941, učestovao je kao bombaš. Poslije te bitke, ostao je u Sandžaku i ušao u sastav Prvog crnogorskog kombinovanog bataljona (Zetsko-podgorička četa) Crnogorsko-sandžačkog odreda, u kome je ostao sve do rasformiranja tog odreda početkom marta 1942. godine.Nakon povratka u Zetu, u martu 1942. godine, ušao je u sastav Zetskog bataljona. Poslije toga, prešao je u Nikšićki bataljon, u kome je bio zamjenik političkog komesara čete. Ubrzo je iz ovog bataljona otišao na Sinjajevinu i ušao u sastav Durmitorskog odreda, u kojem je vršio dužnost rukovodioca SKOJ-a u jednom bataljonu. Prilikom formiranja Pete proleterske crnogorske udarne brigade, ušao je u njen sastav kao zamjenik političkog komesara Prve čete Četvrtog bataljona. Tokom Četvrte neprijateljske ofanzive, postao je zamjenik političkog komesara Četvrtog bataljona Pete proleterske brigade i na toj dužnosti ostao do kraja Pete neprijateljske ofanzive. Tokom prve polovine 1943. godine, učestovao je u mnogim borbama Pete proleterske brigade, poput borbi na Treskavici oko Gornjeg Vakufa, na Torlakovcu, u Novom Šeheru, Tešnju, Prozoru, Konjicu, Nevesinju, Javorku i Bioču. Nakon kraja Pete neprijateljske ofanzive, postao je zamjenik političkog komesara pratećeg bataljona Vrhovnog štaba NOVJ. Iste godine, završio je viši partijski kurs pri Centralnom komitetu KPJ, da bi početkom decembra 1943, bio postavljen za zamjenika političkog komesara Devete brigade Dvadesete divizije, a nešto kasnije za rukovodioca Politodjela 20. divizije. Krajem 1944. godine, postavljen je za zamjenika političkog komesara Srpska divizije KNOJ.

Poslijeratna karijera[edit | edit source]

Sredinom 1945. godine, ukidanjem funkcija pomoćnika političkih komesara, bio je postavljen za inspektora u Političkoj upravi KNOJ-a, januara 1946. godine za političkog komesara Devete divizije KNOJ-a, a sredinom 1947. godine za političkog komesara oficirske KNOJ-a u Bjelovaru. Godine 1950, nakon završetka dvogodišnje Više političke škole "Đuro Đaković", postavljen je za političkog komesara divizije u Zaječaru. Godine 1953, bio je upućen u Višu vojnu akademiju JNA, koju je završio dvije godine kasnije i poslije toga bio postavljen za pomoćnika komandanta divizije za političko-upravne poslove u Titovom Užicu.Od 1958. bio je instruktor u Organizacijskom tajništvu Opunomoćstva Centralnog komiteta SKJ za JNA, a od 1959. do 1963. godine bio je na dužnosti pomoćnika komandanta Niškog vojnog područja za političko-pravne poslove. Istovremeno ga je CK SKJ imenovao za rukovodioca Opunomoćstva CK SKJ za Niško vojno područje. Od 1968. do 1970. godine bio je na raspolaganju u Beogradskoj vojnoj oblasti, a januara 1971. godine, penzionisan je u činu general-potpukovnika JNA. Bio je delegat na Petom, Šestom, Sedmom, Osmom i Devetom kongresu Saveza komunista Jugoslavije.

Odličja[edit | edit source]

Nosilac je Partizanske spomenice 1941. i više jugoslavenskih odlikovanja. Ordenom NOJ-a. Za narodnog heroja proglašen je 20. decembra 1951. godine.

Poveznice[edit | edit source]

Izvori[edit | edit source]

  • Martinović Srđa, Crnogorska vojna elita JNA ?1943-1992, Matica, br. 70, Podgorica, 2017, str. 543-658.