Wp/cnr/Todor Vuković, brigadir

From Wikimedia Incubator
< Wp‎ | cnr
Wp > cnr > Todor Vuković, brigadir

Todor Vuković, brigadir rođen je 1854 . godine u Lopatama u Lijevoj Rijeci u porodici vojvode Miljana Vukova Vešovića. Umro je 23. februara 1886. godine.

Biografija[edit | edit source]

Uz svog oca rano je počeo učestvovati u oružanim akcijama. Za komandira čete u Lijevoj Rijeci postavljen je 1873. godine . U čin komandira crnogorske vojske proizveden je 1875. godine i septembra iste godine postavljen za komandanta bataljona (500 boraca s prostora Lijeve Rijeke, Konjuha, Božića i Cecuna) umjesto komandira Milovana Vešovića . Nalazi se na platnom spisku Komandnoga sastava crnogorske vojske iz 1876. godine kao komandir . Učesnik je crnogorsko-turskoga rata 1876–1878. godine kao komandir. Istakao se u borbama kod Šekulara i Donjoj Ržanici 20. jula 1876. godine . Zbog velike pogibije boraca iz njegova bataljona pozvan je na odgovornost zbog čega je nudio ostavku međutim nije mu se sudilo i upućen na hercegovačko ratište . Kao komandant Lijevoriječkog bataljona Gornjovasojevićke brigade, učestvovao je u borbama kod Nevesinjske kasabe, Vučjem Dolu, Bukovoj poljani, Novšićima, Morači i januara 1878. godine u borbama oko Bara i Ulcinja . Istakao se u borbama na desnoj obali Bojane . Na Novšiću uspio je da zaštiti Kučku brigadu u borbama oko Plava i Gusinja krajem 1879. i početkom 1880 godine . Iz crnogorsko-turskoga rata izašao je kao komandir crnogorske vojske . U sklopu druge reorganizacije crnogorske vojske nakon rata 1882. godine proizveden je u čin brigadira i postavljen za komandanta novoformirane Šeste (Vasojevićko-moračko-rovačke) brigade jačine sedam bataljona . Aktivno je radio na sprečavanju osmanskih aktivnosti u pograničnim krajevima tadašnje Crne Gore, kao i organizovanju otpora, u tome cilju aktivno je komunicirao s najvišim predstavnicima Vlade (ministar Stanko Radonjić) . Na spiskovima Ministarstva vojnog iz 1883. godine pominje se kao brigadir. Komandovao je Šestom brigadom od 1881. godine koja je bila i posljednja brigada u to vrijeme, a sastojala se od osam bataljona, 46 četa, šest komandira, osam potkomandira i 46 oficira . Komandovao je Vasojevićkom (Šestom) brigadom . Tokom 80-ih godina 19. vijeka obavljao je i dužnost pograničnoga komesara . Rukovodio je popisivanjem vojske u vasojevićkome kraju, o čemu je obavještavao ministra vojnog Iliju Plamenca u januaru 1886. godine pred samu smrt. Umro je iznenada 23. februara 1886. godine i sahranjen je u rodnom mjestu . Ubrzo nakon njegove smrti, 10. marta, od žalosti umro je i njegov otac vojvoda Miljan .

Porodica[edit | edit source]

Zasnovao je porodicu i imao je jednog sina Dimitrija koji je stradao 3. maja 1908. godine u 22. godini života .

Odlikovanja[edit | edit source]

Odlikovan je crnogorskim i stranim odlikovanjima, među kojima: Zlatnom medaljom za hrabrost (Obilića medaljom), Ordenom knjaza Danila za nezavisnost Crne Gore, ruskim Ordenom Sv. Đorđa .

Poveznice[edit | edit source]

Izvori[edit | edit source]

  • Martinović Srđa, Generali Knjaževine i Kraljevine Crne Gore, FCJK, Cetinje, 2016.