Wp/cnr/Soko grad (Sokol)
Srednjovjekovni Soko-grad se uzdiže na Sokolskim kršima nedaleko od Štitara i Kosijera[1]. Prvi put se pominje 1444. godine (“Socho castello et contato”) u povelji koju je napuljsko-aragonski kralj Alfonso izdao hercegu Stefanu Vukčiću Kosači (“Gradovi i utvrđenja u Crnoj Gori”, 1975, 137). Kosača je tada kao turski vazal bio stiješnjen sa svake strane, pa je tražio novog i moćnog pokrovitelja na drugoj strani Jadrana i našao ga u kralju Alfonsu. Tada je i nastao pomenuti dokument u kojem se osim Soko-grada pominje i Medun.
Godina izgradnje[edit | edit source]
To ukazuje da je Soko-grad podignut u doba Stefanice Crnojevića. Mirko Kovačević kaže da se “naslućuje” da je “zidan u vreme kada se već upotrebljavalo vatreno oružje” (”Gradovi i utvrđenja u Crnoj Gori”, 137)[2]. Vojislav Đurić je određeniji. Smatra da je Sok-grad podigao Stefanica Crnojević i da se to „moralo dogoditi u vrijeme kada je ovaj bio znatno bogatiji nego što je bio oko 1425. godine“. Đurić zaključuje da je Stefanica „po gubitku Đurđevca, vjerovatno četrdesetih godina, podigao moćnije utvrđenje nego što je bio njegov grad nad Budvom“ (Istorija Crne Gore 2, 1970, 482)[3]. Ivan Božić je najprecizniji. Uvjeren je da se Soko-grad već uzdizao nad Sokolskim kršima kada je u jesen 1441. godine herceg Stefan Vukčić Kosača zauzeo rubne djelove Gornje Zete (Istorija Crne Gore 2, 1970, 197). Ako ukrstimo Vojislava Đurića i Ivana Božića, ispada da je Sokol sagrađen neposredno prije Kosačinog pohoda na Gornju Zetu u jesen 1441, dakle negdje tokom 1440-1441. godine - u vrijeme kada je Gornjom Zetom vladao srpski despot Đurađ Branković.
Izvori[edit | edit source]
- Pavle Mijović, Mirko Kovačević, Gradovi i utvrđenja u Crnoj Gori, 1975.
- Istorija Crne Gore 2, Titograd, 1970.
== Reference ==