Wp/cnr/Pavle Matanović, pilot
Pavle Matanović, vojni pilot i doktor prava rođen je, 1892. godine, na Cetinju u poznatoj porodici Matanović, njego otac Niko školovao se u Liceju Luja Velikog, a potom na vojnoj školi u Sen Siru, kasnije je bio ministar finansija, dok je njego đed Đuro bio senator i predśednik Velikog suda u Knjaževini Crnoj Gori.
Biografija[edit | edit source]
Pavle Matanović je osnovu školu završio na Cetinju, kada je kao stipendista knjaz Nikole upućen na školovanje u Francuskoj, a kasnije i Njemačkoj. Srednju školu završio je u Hajdelbergu, a školovao se zajedno sa princom Petrom, najmlađim sinom knjaza Nikole. Pravni fakultet učio je u Minhenu, diplomirao je u Berlinu, a neposredno pred Prvi svjetski rat promovisan je za doktora prava.
Prvi svjetski rat[edit | edit source]
Uoči Prvog svjetskog rata 1914. godine vratio se u Crnu Gori i borio se u sastavu crnogorske vojske. Od oktobra 1915. godine bio je dodijeljen francuskom artiljerijskom detašmanu koji je Francuska uputila u Crnu Goru. Sa francuskom artiljerijom borio se na Lovćenskom frontu. Nakon sloma crnogorske vojske, sa kraljom Nikolom napuštio je Crnu Goru u januaru 1916. godine. U Francuskoj je radio u Ministarstvu spoljnih djela crnogorske vlade u egzilu u Neju kod Pariza, a jedno vrijeme bio je i ađutant prijestolonasljednika Danila, u Kap Martinu, u činu potporučnika crnogorske vojske. Patriotska ośećanja i želja da sopstvenim učešćem na bojištu doprinese pobjedi saveznika podstakla su ga da se javi kao crnogorski dobrovoljac u francuskoj vojsci. Kao visoko obrazovan, sa ratnim iskustvom i crnogorskim činom opredijeljen je za ratnu avijaciju. U veoma kratkom vremenskom periodu završio je školu za avijatičara, nakon čega je sa svojim avionom upućen na front protiv njemačke vojske. Ovaj plemenit i vješt Crnogorac „hlandokrvan, hrabar i neustrašiv jurišao je kao planinski orao na neprijateljske aeroplane bez straha“ zapisao je Savo Mikić o svom kolegi. U ratnim operacijama tokom 1916. i 1917. godine pokazao se kao veoma uspješan pilot, između drugih podviga, uspio je da obori dva neprijateljska ratna vazduhoplova. U cilju sprečavanja prodiranja njemačkih aviona, francuska avijacija konstantno je stražarila oko cijelog Pariza i njegovog predgrađa, uz pomoć artiljerije i signalnih znakova - sirena koji su najavljivali dolazak neprijateljskih aviona. U žestokoj odbrani Pariza, u julu 1917. godine, ovaj hrabri katunski vitez neba sukobio se sa tri neprijateljska aviona. U ovoj neravnopravnoj borbi, uspio je da obori jedan avion, kada je smrtno ranjen u kičmu. Zahvaljujući pilotskom umijeću stečenom u bezbroj letačkih misija i prirodnoj čvrstini, uprkos teškoj rani, uspio je da prizemlji svoj avion nakon čega je odmah izdahnuo.
Odlikovanja[edit | edit source]
Za junačke podvige i herojsku smrt odlikovan je svim francuskim ratnim odlikovanjima. Njegova pogibija uzdrmala je crnogorske emigrantske krugove, a francuska vlada je uputila izraze saučešća crnogorskoj vladi. Povodom njegove pogibije, sekretar Ministarstva inostranih djela, Id Ervih, šef eskadrile uputio je pismo: "Svojim osobinama, svojim karakterom, Matanović je bio pilot šaserovog reda, njegovu vrijednost dobro sam zapazio, bistra oka, odanost, žar, to bješe osnov njegove prirode. Napokon za sve ono što je učinio za svoju domovinu i Francusku, zadobio je kod svih koji ga znadoše vrlo visoko poštovanje, spomen toga poštovanja za vazda vezan sa njegovim imenom".
Poveznice[edit | edit source]
Izvori[edit | edit source]
- Martinović, Srđa, Prvi Vojni piloti iz Crne Gore, Partner, broj 70, Podgorica, decembar 2017.