Wp/cnr/Milutin Vukotić, brigadir

From Wikimedia Incubator
< Wp‎ | cnr
Wp > cnr > Milutin Vukotić, brigadir

Milutin Vukotić, brigadir. Rođen je 1865. godine na Čevu kao treći sin u porodici vojvode Petra Stevanova Vukotića i majke Janice, rođene Kovačević s Grahova. Umro je 30. avgusta 1937. godine.

Biografija[edit | edit source]

Osnovnu školu završio je na Čevu i Cetinju, a gimnaziju na Cetinju školske 1884/85. godine. Kao stipendista knjaza Nikole završio je Kraljevsku bataljonsku akademiju u Beču 6. jula 1890. godine, a zatim usavršavanja u Parizu na akademiji u San-Siru. Po povratku u domovinu službovao je na raznim dužnostima. Milutin Vukotić bio je ordonans-oficir knjaza Nikole, a kasnije i njegov ađutant. Kao ordonans-oficir Vukotić je bio dio pratnje knjaza Nikole 8. juna 1892. godine kad je knjaz s pratnjom prošao nakon dovršetka radova na kolskome putu od Danilovgrada do Nikšića. Prilikom pośete knjaza Nikole Carigradu 1883. godine nalazio se u njegovoj pratnji kao komandir u svojstvu ađutanta. Predavao je u Oficirskoj školi na Cetinju vojničku vještinu i vojnu istoriju od 1898. godine. U pratnji knjaza Nikole bio je prilikom pośete Carigradu 1899. godine. Vukotić je bio i član pratnje knjaza Mirka u Atini 1899. godine. Jedno vrijeme bio je komandant Drugoga bataljona Stajaće vojske. S toga mjesta kao đeneralštabni komandir postavljen je 25. oktobra 1903. godine za komandanta Vojne škole. Kao član pratnje knjaza Nikole bio je u činu komandira prilikom pośete Berlinu 1905. godine. Službovao je jedno vrijeme u Ministarstvu vojnom, u kojem je između ostalog bio načelnik Generalštabnoga odjeljenja. Prema svjedočanstvu generala Potapova, jedno vrijeme pominjan kao potencijalni kandidat za ministra vojnog u Vladi Knjaževine Crne Gore. Do 1906. godine bio je komandant Vojne škole, da bi 6. januara iste godine bio postavljen za komandanta Katunske brigade. Katunska brigada brojala je šest bataljona sa śedištem na Cetinju. Učesnik je svečanosti na Cetinju avgusta 1910. godine prilikom proglašenja Kraljevine Crne Gore. S mjesta načelnika Generalštabnoga odjeljenja Ministarstva vojnog, proizveden je u čin brigadira 15. aprila 1912. godine i postavljen za komandanta Katunske brigade. Za sudiju Divizijskoga suda Prve divizije postavljen je 15. aprila 1912. godine kao brigadir i komandant Katunske brigade.

Balkanski ratovi[edit | edit source]

U toku Prvoga balkanskog rata 1912–1913. godine učestvovao je u napadu na Skadar kao komandant Katunske brigade koja je bila u sastavu Prve divizije Primorskoga odreda. Dužnost sudije Divizijskoga suda Prve divizije obavljao je do 29. maja 1914. godine. Prema formaciji iz maja 1914. godine, uoči Prvoga svjetskog rata, komandovao je Katunskom brigadom u Prvoj diviziji pod komandom knjaza Petra Petrovića. Šef štaba Katunske brigade bio je Niko Jovićević, a njena jačina bila je šest bataljona: Njeguški, Cetinjski, Čevsko-bjelički, Cucki, Zagaračko-komanski i Pješivački bataljon.

Prvi svjetski rat[edit | edit source]

U toku Prvoga svjetskog rata 1914–1916. godine komandovao je Katunskom brigadom, kasnije je komandovao formiranom Desnokrilnom kolonom na Lovćenskom sektoru, kad je i došao u sukob s pukovnikom Petrom Pešićem. U sastav Desne kolone nalazili su se Cetinjski i Njeguško-ćeklićki bataljon. U decembru 1915. godine pukovnik Pešić kao načelnik Štaba crnogorske vojske zahtijevao je da brigadir Vukotić bude smijenjen s položaja, ali to nije prihvaćeno od strane kralja Nikole i Vrhovne komande. Pred kapitulaciju januara 1916. godine došlo je do pregrupisanja vojske i kralj Nikola Petrović je 17. januara postavio brigadira Vukotića za komandanta Kotorskoga odreda. Prisustvovao je sahrani knjaza Mirka u Beču 6. marta 1918. godine.

Božićni ustanak[edit | edit source]

Za vrijeme Božićnoga ustanka 1919. godine s brigadirom Jovom Bećirom pregovarao je s ustanicima u njihovu štabu u Bajicama kod Cetinja.

Vojska kraljevine SHS[edit | edit source]

U Vojsku Kraljevine SHS primljen je kao pješadijski pukovnik i ubrzo je penzionisan (do 1923). Posljednje godine života provodio je na Čevu, a umro je od teških povreda zadobijenih u saobraćajnoj nesreći 30. avgusta 1937. godine. Sahranjen je na Čevu pred crkvom Svetog Nikole u posebnoj grobnici pored očeve.

Porodica[edit | edit source]

Zasnovao je porodicu sa suprugom Ilinkom s kojom je imao sina Branka rođenog na Cetinju 1922. godine, završio je Filozofski fakultet u Rimu, živio je u Čikagu. Branko Vukotić nije imao potomstva, umro je i sahranjen u Čikagu u SAD-u 2002. godine.

Odlikovanja[edit | edit source]

Prilikom pośete knjaza Nikole i njegove pratnje Berlinu, odlikovan je austrijskim Ordenom gvozdene krune II stepena (avgusta 1910). Pretpostavlja se da mu je knjaz Nikola posvetio kratku pjesmu pod nazivom „Milutinu“ . Nosilac je: Ordena knjaza Danila I za nezavisnost III stepena (jun 1905), Spomenice za balkanske ratove 1912–13, spomenice 50. vladavine knjaza Nikole, Ordena Belog orla s mačevima III stepena (1923), grčkog Ordena Spasitelja (4. septembra 1899), Ordena italijanske krune III stepena (31. avgusta 1899), Ordena Franca Jozefa (1905), Ordena Crvenog orla II reda (11. juna 1905. godine).

Poveznice[edit | edit source]

Izvori[edit | edit source]

  • Martinović Srđa, Generali Knjaževine i Kraljevine Crne Gore, FCJK, Cetinje, 2016.