Wp/cnr/Đurađ II Stracimirović Balšić (1385- 1403) crnogorski vladar iz dinastije Balšić

On će na početku vladavine pokušati da ojača svoj položaj u Zeti pribavljanjem podrške susjednih vladara. Vjerovatno zbog toga Đurađ se 1386. godine i oženio kćerkom srpskog kneza Lazara Hrebeljanovića. Na taj način stupio je u porodične veze i s moćnim Vukom Brankovicem, koji je takođe bio zet kneza Lazara. Postoje tvrdnje i da se Đurađ II tada izmirio s Turcima, ne bi li u njima našao saveznika za borbu protiv kralja Tvrtka. Sve ove kombinacije nece Đurađu II mnogo koristiti, јеr će turski prodor na Balkan tokom 1388. i 1389. godine, učiniti beskorisnim njegove srpske saveznike, a bezopasnim njegovog najvećeg neprijatelja - Tvrtka. Uplašeni od Turaka, svi oni će priželjkivati zajednički sporazum. Bosanski kralj Tvrtko je čak slao izaslanike Đurađu II ne bi li utvrdio mir između njega i zetskog vladara. I Durađu II je taj mir odgovarao, ne bi li učvrstio svoju oslabljenu vlast u zemlji, ali on ni po koju cijenu nije želio savez koji bi ga uvukao u rat s Turcima. Da je pristao da s knezom Lazarom, Vukom Brankovićem i kraljem Tvrtkom sklopi sporazum protiv Turaka i krene na Kosovo, njegova politička sudbina imala bi neslavan kraj. Od njegove zemlje zasigurno ne bi ostalo mnogo, јеr bi bila podijeljena između sve snažnijih oblasnih gospodara u Zeti. U Kosovskoj bici (1389) Durađ II Balšic nije učestvovao. Nadanje da će kao turski štićenik uspjeti da ojača svoju vlast u Zeti, pokazalo se nerealnim. Čim su Turci okončali svoju vojnu akciju, zatražili su od Đurađa da im preda gotovo polovinu svoje teritorije. Durađ je uzalud pokušao da pregovara sa skopskim sandžak-begom oko ovih zahtjeva. Ne želeći ni da raspravlja o njegovim ponudama, sandžak-beg ga je stavio u pritvor, zaprijetivši da će iz pritvora izici tek kada sultanu ustupi tražene oblasti. Nemajući kud, Đurađ II je krajem 1392. godine pristao da Turcima ustupi Skadar, Drivast i Sveti Srđ, te da sultanu plaća godišnji danak. Turskog vazalstva Đurađ II se oslobodio tek 1395. godine, u vrijeme dok su Turci bili zauzeti ratovanjem s Ugarima. Ugarsko-turski sukob Đurađ II nije samo iskoristio da se oslobodi vazalnih obaveza, već i da povrati svoje gradove: Skadar, Drivast, Sveti Srđ i Danj. U ovom pohodu vojnička sreća bila je na njegovoj strani. Da bi sebe i svoje tek vraćene posjede osigurao od Turaka, Durađ II je ponudio Mletačkoj republici Skadar, Drivast i Sv. Srđ, s tim da mu ona kao nadoknadu za ta mjesta godišnje isplaćuje 1.000 dukata. Zetski vladar je očito znao da ove gradove ne može održati ukoliko Turci krenu da ih povrate, pa je stoga odlučio da ih za godišnju proviziju ustupi Mletačkoj republici. Tražena suma bila je mnogostruko manja od prihoda koje su davali ovi gradovi, ali je Đurađ znao da te prihode ne bi dugo uživao ukoliko bi Skadar i Drivast ostali u njegovoj vlasti. Ustupanjem Republici, prihod od njih bio je dugotrajniji i sigumiji. I što je za Durađa II bilo od posebne važnosti: ustupanje Skadra i Drivasta Republici mogao bi iskoristiti da od nje dobije neke političke privilegije. Početkom 1396. Mletačka republika je prihvatila Đurađevu ponudu, smatrajući da su ovi gradovi ne samo predstraža njenim primorskim posjedima, već i buduc'a središta velikih trgovačkih poslova. Prema ugovoru koji je između njih potpisan, gradovi su Mletačkoj republici ustupljeni na vječna vremena, s pravom da slobodno raspolaže svim gradskim prihodima. Đurađ se obavezao da ni on, niti njegovi nasljednici, nikada neće na njih pretendovati. Za uzvrat, Republika je Đurađu i njegovim nasljednicima dala mletačko plemstvo, pravo utočišta na mletačkoj teritoriji, hiljadu dukata godišnje provizije i obećanje da neće dozvoliti da, koristeći njenu teritoriju, bilo koji od oblasnih velikaša ugrožava zetsku državu. Đurađu II, ovo je omogućilo da se obračuna s Radičem Crnojevićem, najopasnijim protivnikom u zemlji. Krajem aprila 1396. Đurađ je napao na Radiča Crnojevića, porazio njegovu vojsku, a Radiča ubio. Savezništvo Balšića s Venecijom, od koga je zetski vladar ispočetka imao nemalih koristi, neće dugo trajati. Ubrzo je došao u sukob s Republikom zbog njene ekonomske politike u ovim oblastima. Snižavanjem carina i taksi u Skadru i Drivastu, Republika je ugrozila monopolsku trgovinu koju su vodili Balšići, a time i prihode zetske države. Zbog nižih carina koje su uticale na cijenu robe iz Skadra i Drivasta, mletačkoj trgovini nije mogao konkurisati niko iz okruženja, pa ni Balšići. Upravo je to zetskog vladara pokrenulo da počne da radi protiv interesa Republike. Kada je tri godine nakon mletačkog preuzimanja Skadra, u ovoj oblasti došlo do pobune seljaka, Republika je konačno dobila nepobitan dokaz o neprijateljskom držanju Đurađevom. Za podsticanje bune odmah je optužen Durađ II čime je počelo neprijateljstvo između Balšića i Venecije. Neprijateljstvo između Đurađa i Republike nije moglo, a da ne utiče na Đurađevo držanje prema Turcima. Kao i uvijek kada se nejaki vladar nađe pred višestruko jačim protivnikom, Durađ je prijatelja pokušao da pronađe u neprijatelju njegovog protivnika. Neprijatelji njegovog protivnika, kojima se obratio za pomoc, bili su Turci. Ovaj Đurađev spoljnopolitički zaokret nije bio po volji Republici pa je početkom 1401. u Veneciji odlučeno da mu se ukine isplata godišnje nadoknade od 1.000 dukata. Republika je Đurađa II smatrala krivcem i za štetu koju su joj njegovi podanici nanijeli, pljačkajući stovarišta soli. Đurađ II nije mogao biti ravnodušan prema ovim optužbama, jer su one izrečene u vrijeme kada se Republika nije morala plašiti Turaka koji su bili zauzeti ratovanjem u Maloj Aziji. A kada se Republika nije plašila Turaka, ona je za svoje nejake susjede mogla biti i opasna. Zetski vladar je zato nevoljno pristao da namiri štetu koju su njegovi podanici nanijeli Republici i da obeća sigurnost mletačkoj trgovini. Za uzvrat, Republika mu je obnovila isplatu godišnje provizije. Nakon regulisanja odnosa s Venecijom, Đurađ II nije živio dugo. Umro je aprila 1403. godine.

Poveznice

• Balšići
• ZETA / CRNA GORA U DOBA BALŠIĆA (1360–1421) Čedomir Drašković

Izvori

• Istorijski leksikon Crne Gore, A-Crn, 2006.