Wy/hbs/Mađarska

From Wikimedia Incubator
< Wy‎ | hbs
Wy > hbs > Mađarska

Mađarska je centralnoevropska država u Panonskoj nizini kroz koju teče Dunav, jedna od velikih evropskih reka. Turizam je važna ekonomska grana Mađarske čiji glavni grad Budimpešta privlači posetitelje iz svih delova sveta. Od drugih važnijih destinacija ističu se jezero Balaton, velika nizija, destinacije ruralnog turizma kao i gradovi Pečuh, Sopron, Eger, Szeged, Szentandea, Esztergom i Debrecen.

Regije[edit | edit source]

Geografska karta Mađarske.

Mađarska je srednjoevropska zemlja bez izlaza na more čije panonske nizine se prostiru severno od balkanskog poluostrva. Njezina površina od 93,030 kvadratnih kilometara prostire se na 250 kilometara od najsevernije i najjužnije tačke i 524 kilometra izmežu najistočnije do nazapadnije tačke. 2,106 kilometara granice Mađarska deli sa Austrijom, Slovačkom, Ukrajinom, Rumunijom, Srbijom, Hrvatskom i Slovenijom.

Gradovi[edit | edit source]

Szeged

Najveći grad Mađarske njezin je glavni grad Budimpešta koji je po popisu iz 2011. godine imao 1,733,685 stanovnika. Taj broj je bio i veći kada je grad 1989. dosegao najviši broj stanovnika odnosno njih 2,113,034. Ostali veći mađarski gradovi po rezultatima iz 2011. godine bili su Debrecen na istoku zemlje sa 211,340 stanovnika, Szeged na mađarsko-srpskoj granici u blizini Subotice sa 168,048 stanovnika, Miskolc na severoistoku 167,754, Pečuh na jugu u blizini hrvatske granice i Osijeka sa 156,049 stanovnika, Győr na severozapadu sa 129,527 stanovnika, Nyíregyháza na istoku prema ukrajinskoj granici sa 119,746 stanovnika i Kecskemét u centralnoj mađarskoj na pola puta između Budimpešte i Segeda sa 111,411 stanovnika.

Druge destinacije[edit | edit source]

Upoznavanje[edit | edit source]

Ekonomija i turizam[edit | edit source]

Klima[edit | edit source]

Klimatska karta Mađarske.

Mađarska ima pretežno kontinentalnu klimu, sa hladnim zimama i toplim do vrućim letima. Prosečna godišnja temperatura iznosi oko 10 °C, leti od 27 do 35 °C, a zimi od 0 do −15 °C, sa ekstremima koji se kreću od oko 42 °C leti do −35 °C zimi. Prosečna godišnja količina padavina iznosi oko 600 mm (600 litara po metru kvadratnom). Rasprostranjenost i učestalost padavina su nepredvidive. Zapadni deo zemlje obično prima više kiše od istočnog dela, gde mogu nastupiti ozbiljne suše tokom leta. Vremenski uslovi na Velikoj Ravni mogu biti posebno surovi, sa vrućim letima, hladnim zimama i malo padavina.

Početkom 1980-ih godin prepoznato je povećano poljoprivredno i industrijsko zagađenje seoskih područja. Najuočljivije je postepeno zagađenje vodenih tokova, što ugrožava riblji i životinjski svet. Iako je zabrinutost zbog ovih pretnji po okolinu rasla, još uvek nisu preduzeti značajni koraci kako bi se one zaustavile.

Istorija[edit | edit source]

Kruna svetog Stefana

Teritorija današnje Mađarske vekovima je bila raskrsnica za raznih kultura i naroda među kojima su bili Kelti, Rimljani, germanska plemena, Huni, Sloveni i Avari. Uspostavljanje mađarske države započelo je krajem 9. veka nove ere osvajanjem Karpatske kotline od strane mađarskog velikog kneza Arpada. Njegov prapraunuk, Stefan I, došao je na presto 1000. godine i pretvorio svoje carstvo u hrišćansko kraljevstvo. Do 12. veka Mađarska je postala regionalna sila, dosežući svoj kulturni i politički vrhunac u 15. veku. Nakon Bitke kod Mohača 1526. godine, bila je većim delom okupirana od strane Osmanskog carstva (1541–1699). Mađarska je došla pod Habzburšku vlast na prelazu u 18. vek, kasnije se pridruživši Austrijskom carstvu kako bi formirala Austro-Ugarsku, veliku silu do početka 20. veka. Austro-Ugarska se raspala nakon što je izgubila Prvi svetski rat koji je započela, a naknadnim Trianonskim mirom utvrđene su i savremene granice Mađarske. Usplovi mira bili su oštri za Mađarsku i rezultirali su gubitkom 71% teritorija Ugarske, 58% populacije i 32% etničkih Mađara. To je stvorilo istorijsku traumu koja je često do savremenih dana komplikovala odnose Mađarske sa okolnim zemljama, a naročito sa Slovačkom (ranije Čehoslovačkom), Rumunijom i Srbijom (ranije Jugoslavijom).

Praznici[edit | edit source]

Sporazumevanje[edit | edit source]

Područja u kojima se govori mađarski jezik (plavo: kao većinski jezik, svetlo plavo: kao jezik veće manjinske zajednice)

Mađarski, službeni jezik u Mađarskoj, spada u skupinu ugrofinskih jezika i kao takav nema bliske srodnike sa brojnim indoevropskim jezicima u Evropi (slavenski, germanski, romanski...). To delom može otežati komunikaciju zbog nepostojanja lako razumljivog zajedničkog vokabulara i gramatičkih struktura sa drugim jezicima. U većim gradovima kao i na popularnim turističkim destinacijama danas se relativno lako može koristiti engleski, a povremeno i drugi jezici poput nemačkog. Znanje ruskog jezika postoji kod dela starije generacije koja je ovaj jezik učila u školama.

Prevoz u zemlju[edit | edit source]

Kontrolni toranj Aerodroma u Budimpešti.

Mađarska ima visoko razvijeni sistem drumskog, železničkog, vazdušnog i vodnog saobraćaja. Budimpešta služi kao važno čvorište mađarske železničke mreže (MÁV). Glavni grad ima tri velike železničke stanice koje se zovu Keleti (istočna), Nyugati (zapadna) i Déli (južna) stanica sa kojih vozovi polaze u razne delove zemlje i ostatka Evrope. Szolnok je najvažnije železničko čvorište izvan Budimpešte, dok je Tiszai železnička stanica u Miskolcu i glavne stanice u Szombathelyu, Győru, Szegedu i Székesfehérváru takođe važne za mrežu.

U zemlji postoji pet međunarodnih aerodroma: Budimpešta Ferenc List (neformalno nazvan "Ferihegy"), Debrecen, Hévíz–Balaton (takođe poznat kao aerodrom Sármellék), Győr-Pér i Pécs-Pogány, ali samo dva od njih (Budimpešta i Debrecen) primaju redovne letove. Niskotarifna avio-kompanija Wizz Air ima sedište u Ferihegyju.

Prevoz kroz zemlju[edit | edit source]

Ulaz na stanicu metroa u Budimpešti.

Mađarska ima raširenu železničku i autobusnu mrežu koja povezuje glavni grad Budimpeštu sa drugim delovima zemlje. Istorijska centraliziranost Mađarske vidljiva je u dobroj povezanosti glavnog grada sa gotovo svim delovima zemlje, ali i bitno slabijom povezanošću drugih gradova međusobno pa putnici između dva mađarska grada često moraju da prođu kroz Budimpeštu. Centralizacija je posebno vidljiva u železničkom saobraćaju dok je autobusna mreža delomično ujednačenija.

Volánbusz je glavni domaći javni autobusni prevoznik koji sa preko 1000 autobusa povezuje preko 100 opština i gradova u zemlji kao i Mađarsku sa brojnim evropskim destinacijama. Cene domaćeg javnog prevoza u Mađarskoj su komparativno pristupačne i stabilne (informacija iz 2023.) pa najčešće nema potrebe za kupovinu karata unapred i može ih se kupiti na samom prodajnom mestu. Međunarodne kompanije koje vrše transport putnika često koriste dinamično naplaćivanje pa je karte poželjno rezervisati unapred.

Budimpešta, Debrecen, Miskolc i Szeged imaju tramvajsku mrežu. Budimpeštanski metro je drugi najstariji podzemni metro sistem na svetu; njegova Linija 1 potiče iz 1896. godine. Sistem se danas sastoji od ukupno četiri linije.

Šta videti[edit | edit source]

UNESCO-v spisak svetske baštine[edit | edit source]

Mesta na listi svetske baštine Organizacije Ujedinjenih nacija za obrazovanje, nauku i kulturu (UNESCO) obuhvata mesta od značaja za kulturno ili prirodno nasleđe, kako je opisano u Konvenciji o svetskoj baštini UNESCO-a, uspostavljenoj 1972. godine. Kulturno nasleđe obuhvata spomenike (kao što su arhitektonska dela, monumentalne skulpture ili natpisi), grupe zgrada i lokalitete (uključujući arheološka nalazišta). Mađarska je prihvatila konvenciju 15. jula 1985. godine, čime su njeni istorijski lokaliteti postali kvalifikovani za uvrštenje na listu.

Do 2021. godine iz Mađarske je na listu uvršteno osam lokaliteta svetske baštine, od kojih su sedam kulturni lokaliteti, a jedan - Pećine agteleškog i slovačkog karsta - prirodni lokalitet. Prva dva lokaliteta u Mađarskoj su dodata na listu na 11. sednici Komiteta za svetsku baštinu koja je održana u Parizu u Francuskoj 1987. godine. Jedan od prva dva lokaliteta bilo je selo Hollókő, a drugi Budimpešta, Obale Dunava sa tvrđavom Buda Castle (drugi lokalitet je dodatno proširen 2002. godine).

Najnoviji dodatak na listu je vinska regija Tokaj koja je uvrštena kao istorijski kulturni pejzaž 2002. godine. Svih osam lokaliteta su 2003. godine imenovana po danas važećoj nomenklaturi. Dva lokaliteta su prekogranična, a tp su kulturološki pejzaž Fertö/Nežidersko jezero koji Mađarska deli sa Austrijom, dok se Pećine agteleškog i slovačkog karsta dele sa Slovačkom. Veći broj lokaliteta nalazi se i preliminarnoj listi za buduće uvrštavanje.

Nacionalni parkovi[edit | edit source]

Mađarska ima deset nacionalnih parkova koji pokrivaju oko 10% teritorije zemlje. Parkovima se upravlja preko državne agencije Nacionalni parkovi Mađarske (mađarski: Nemzeti park igazgatóság).

Hrana i piće[edit | edit source]

Boca Tokaji vina

Tradicionalna jela poput svetski poznatog gulaša (gulaš pire ili gulaš supa) ističu se u mađarskoj kuhinji. Mlevena paprika, dobivena od posebnih sorti paprike, jedan je od najčešćih začina u tipičnoj mađarskoj kuhinji. Gusti, teški kiseli kajmak zvani tejföl često se koristi za omekšavanje okusa jela. Čuvena mađarska riblja čorba ili fiš obično je bogata mešavina nekoliko vrsta kuvane ribe. Mađarska kuhinja tipična je kuhinja i van granica današnje Mađarske i predstavlja gastronomski temelj kuhinje Vojvodine, Slavonije, Transilvanije i drugih regiona koji su nekada sa Mađarskom sačinjavali Ugarsku.

Kuda dalje[edit | edit source]