Jump to content

Wp/isv/Vlada

From Wikimedia Incubator
< Wp | isv
Wp > isv > Vlada

Vlada jest skupina ljudij, ktora imaje moč upravljati v teritoriji podolg administrativnomu pravu. Takoju teritorijeju može byti kraj, država ili provincija vnutri državy, ili region. Vlady imajut mnogo typov, takyh kako sut demokratičny, parlamentarny, prezidentsky, federalny ili unitarny režimy.

Funkcije

[edit | edit source]
  • Vlady tvoret zakony, pravila i regulacije, sbirajut danji i pečatajut pěnezy.
  • Vlady imajut monopol na zakonno upotrěbjenje sily.
  • Vlady imajut sistemy pravosudja, ktore opisyvajut děla ili aktivnosti, ktore sut protiv zakona, i ustanovet kaznji za narušenje zakona.
  • Vlady imajut pravoohranne silove organy, da by činiti tako, že ljudi v jih jurisdikcijah sledujut zakonam.
  • Vlady imajut diplomatov, ktori komunikujut s vladami drugih držav črěz strěčanja. Diplomaty starajut se rěšiti problemy ili nesoglasja medžu državami; to može pomogti državam izběgnuti vojnu, zaključiti trgove dogovory i izmenjati kulturne ili socialne umětnosti i znanje.
  • Vlady imajut vojska, napriměr armiju, ktora brani krajinu od neprijatelskyh držav, teroristov i drugyh glavnyh groz, ako jest potrebno, može byti upotrěbjena za napadanje ili invaziju do drugyh krajov.
  • Vlady imajut stražev, ktori ohranjaut glavu državy.
  • Glava državy vo vladě može iměti radnikov i ministrov dlja različnyh departamentov. Zajedno oni se nazyvajut administracija.

Typy vlady

[edit | edit source]

Platon v svojem dělu Država jest opisal pet osnovnyh typov upravjenja:

Demokracija

[edit | edit source]

Najizvěstnějši vid vlady v Zapadnom světu jest demokracija. V demokracijah ljudi mogut glasovati vo vrěmja izborov, izbirati predstaviteljev ili politične partije, ako oni predpočitajut. Ljudi izbirajut predstaviteljev v parlament ili kongres. Politične partije sut organizacije ljudij s podobnymi idejami o tom, kako država ili region musi byti upravljana. Demokracija jest vladanje naroda, narodom i za narod.

Jednako mnogo krajov imeje formy demokraciji, ktore ograničajut svobodu izbora dla izbirateljev. Často jest to ograničenje partij, ktore mogut učestvovati v izborah, ili jih dostupa do masovyh medij, kako televizija. Inoj sposob jest manipulacija izborovym sistemom, napriměr, odstranjenje glasov opozicije i podměna jih glasami vladajučej partije. Malo držav sut klasičnymi demokracijami, i razliki medžu nimi sut mnogo izučene.[1][2][3]

Monarhija

[edit | edit source]

Monarhija jest vlada, kde upravlja kralj, kralica, car ili carica, ktori nasledjujut svoju poziciju v rodině, često nazvanoju kraljevska rodina. Sut dva vidy monarhij: absolutna monarhija i konstitucijna monarhija. V absolutnoj monarhiji pravitelj ne imaje ograničenij svojej voli ili vlasti. V konstitucijnoj monarhii vlast pravitelja je ograničena dokumentom nazvanym konstitucija.

V sovrěmennom času monarhije jestvujut v Velikoj Britaniji i v Sodružstvu narodov, v Niderlandah, Španiji, Japonjii, Saudovskoj Arabiji, Tailandu i v nekolikoh inyh državah. Monarh može nositi jedin iz nekolikoh titulov: kralj (kralica), car (carica), imperator (cěsar) ili emir.

Aristokracija

[edit | edit source]

Aristokracija jest vlada, ktora jest vedena klasom ljudij iz opredělenoj bogatoj rodiny ili ljudij iz opredělenogo města. Člověk, ktory upravjaje v aristokraciji, jest aristokrat. Aristokracija odličaje se od plemstva tym, že plemstvo označaje, že upravjaje jedna krvna linija, vtedy aristokracija može prědstavjati nekoliko linij či ljudij, izbranyh drugim metodom.

Diktatura

[edit | edit source]

Pod diktaturoju vlada je vedena jednym člověkom, ktory imaje vsu vlast nad ljudmi v državě. Diktatura može byti nazvana takože avtokracija. Platon nazyval jej tiranijeju.

U staroj Rimskoj republiky diktatori byli sut izbrani za potrěbu, v času vojny. Rimske diktatori (i grečske tirani) ne byli sut vsegda kruti ili zli, ale oni držali sut vlast sami, bez děljenja s ljudmi. Rimske diktatori držali vlast jedino kratky period.

V modernom času diktatorsko pravjenje obyčno ne jest ograničeno zakonami, konstitucijami ili inymi socialnymi i političnymi institucijami i može prodolžati mnogo lět. Poslě odhoda od španskoj imperije mnogo držav v Latinskoj Amerikě jest bylo diktaturami. Druga světova vojna byla česečtno vojnoju medžu diktatorami, i pozdněje mnogo novyh držav v Aziji i v Afrikě jest bylo upravjano diktatorami.

Oligarhija

[edit | edit source]

Oligarhija jest vlada, ktora jest upravljana malym krugom vlastnikov moči. Ti ljudi mogut děliti vladu ravno ili neravno. To jest forma vlady, podobna monarhije, ale kde několiko ljudij kolektivno prijmajut rěšenja, vměsto jednoj osoby, kak pri diktaturě. Oligarhija se različaje od čistoj demokraciji tym, že jedino malo ljudij imaje možlivost izměnjati vsečto. Oligarhija ne jest obvezno nasledna.

Priměry oligarhije v minulosti sut Sovětsky Sojuz i Aparteid v Jużnoj Afrikě. Fikcijnym priměrom jest anti-utopija 'Okeanija' v romanu 1984 Džordža Orwella. Nekotory kritiki prědstaviteljnoj demokraciji uvažajut SŠA kako oligarhiju. Železny zakon oligarhii Roberta Mihelsa (Robert Michels) deklaruje, že vse demokratične organizaciji budut se stati oligarhijami.[4] Tutu viziju razdělajut anarhisti i nekotory libertarianci. Oligarhija može iměti glavnogo lidera v ramkah vladajučego kruga.

Historija i teorija vlady

[edit | edit source]

Prosto pojmanje vlady jest: to sut ti, ktori upravjajut narodom i zemjej, ktore mogut byti tako male kako selišče, ili tako velike kako kontinent (napriměr, Avstralija).

Ti, ktori upravjajut, mogut dati ljudam vlastnost na zemju. To jest akt (ili dokument) od vlady, kotory davaje tuto pravo na sposob, opisany v zakonah. Nekotori ljudi dumajut, že oni imajut pravo držati zemju bez dozvoljenja od vlady — tuto zrěnje nazyvajut libertarianizm. Drugi myslet, že oni mogut žiti bez vlady — tuty pogled jest anarhizm.

Skoro vsaka točka na Zemje jest svezana s jednoju i jedinoju vladoju. Bezvladne regiony sut jedino tam, kde ljudi sledut tradičnym pravilam vměsto zakona, ili v malyh teritorialnyh sporah i na Antarktikě, zatože tam skoro ne živut ljudi. Vse druge města na Zemji deklarujut, že sut kontrolovane jednoju vladoju — taka kontrola zove se suverenitet, stary termin, proizhodeči od slova suveren (kralj). Vlady selišč, gradov, okrugov i drugih občin sut podredžene vladě svojej državy ili provincije, i potom centralnoj vladě.

Moderni vlady i nacionaljne državy pojavjali se iz vlady kraljev i feudalizma. Napriklad, glavni grad kraja jest mjesto, gde kralj držal svoj skarb. Od tuda pohodi se moderny pojma kapital v ekonomiji. Vlada može regulovati trgovinu, ravno kako upravljati jej.

Vlady takože kontroljujut ljudi i rešajut, ktore moralnosti prějemat ili karati. V mnogih krajah sut strogi pravila o seksualnom občjenju i narkotikah, kotori sut vpisani v zakone; te, ktori ne poslědujut, sut kaznjeni.

Sut mnoge teorije, kako lěpje organizovati vladu — one sut znane kako teorije politologične. Mnogě mysljat, že lidery dolžne byti izbirane kakim-to sposobom demokracije, da by ih bylo možno zaměniti. Mnogie vlady ne sut demokracija, ale druge formy, v ktoryh tolko nekoliko ljudij imajut vlast.

Sut mnoge teorije, kako upravljati vladu lěpje i predohranit ljudi, da by ne škodili drug drugomu. Teorije sučasny sut čast politiky.

Gledajete takože

[edit | edit source]

Iztočniki

[edit | edit source]
  1. Hoppe, Hans-Hermann. 2001. Demokracija: bog, ktoryj provalil (Democracy: the god that failed). Rutgers, N.J.: Transaction.
  2. Benoist, Alain de. 2011. Problem demokraciji. Arktos Media.
  3. Graham, Gordon. 2002. Pripad protiv demokratičnoj države: esej v kulturnoj kritik+e. Imprint Academic.
  4. "Železny zakon oligarhii | Politoložke terminy & Socialna hjerarhija | Britannica". www.britannica.com (na anglijskom). Data dostupa: 27 maja 2024.