Wp/isv/Tomaso Akvinsky
Tomaso Akvinsky (lat.: Thomas Aquinas, ital.: Tommaso d'Aquino; 1225, Rokcasekka, Akvino, Koroljevstvo Sicilija — 7 marca 1274, abbatie Fossanova, Priverno, Papska oblast) — srednjevekovny italijansky filozof i teolog, najznamenitějši učenik Alberta Velikogo, který dobyl počestny titul Učitelj Angelov (lat. Doctor Angelicus).
Najvaznejši myslitelj skolastiki[1], i odno z najvaznejšich filozofov i teologov Zapadny tradicije.[2]
Kanonizovankako světy Katoličnej cerkvi, sistematizator ortodoksalnej skolastiki, učitelj Cerkvi, osnovatel Tomizma, člen Ordena Dominikancov; od 1879 priznan najavtoritetnějši katoličny religijzny filozof, kotry svjazal hristijansku věru (v osobitně idei Blaženogo Avgustina) s filozofiju Aristotela. Formuloval pet dokazov bytia Boga. Priznavajući odnosnu samostatnosť prirodnogo bytia i čelověčeskogo razuma, on tvrdil, že priroda dobyva svoj konec v blagodati, razum — v věrě, filozofske poznanije i prirodna teologija, osnova na analogiji bytuščeho, — v nadprirodnym objavjenju.
Tomaso propovedal naturalnu teologiju i bil otac školy mysljenja, znane kako Tomizm. On argumentoval, že Bog je izvor svetla prirodnoga razuma i svetla věry.[3] On prijnjal nekotory idei Aristotela i próboval syntezovati Aristotelovu filozofiju s principami hristijanstva.[4] On byl opisany kako "najvaznejši myslitelj srednjego věka" i "najvelikši srednjevekovny filozof-teolog".[5]
Iztočniky
[edit | edit source]
- ↑ "Thomas Aquinas". Encyclopedia Britannica. Data dostupa: 9 oktobra 2024.
- ↑ "Thomas Aquinas (1224/6–1274)". Internet Encyclopedia of Philosophy. Data dostupa: 10 oktobra 2024.
- ↑ "Thomas Aquinas, Commentary on the De Trinitate of Boethius, quest. 2, art. 3". Data dostupa: 22 februara 2021.
- ↑ Blair, Peter. "Reason and Faith: The Thought of Thomas Aquinas".
- ↑ Wippel, John F., Aquinas, Saint Thomas, Cambridge University Press, 1995, p. 36.