Wp/isv/Radio

Radio jest metoda izsylanja elektromagnetičnogo signala na veliko oddaljenje. Jego koristajut glavno za prěnos informacije od jednogo města do drugogo. Mašina, ktora posylaje radiovolny, nazyvaje se prědavaljnik, mašina, ktora prijemaje signaly, nazyvaje se prijemnik. Mašina, ktora dělaje obědvě věči, jest prijemoprědavaljnik. Kogda radiosignal posylaje se na mnogo prijemnikov zajedno, to nazyvajut široko prědavanje.
Televiděnje takože koristaje radiosignaly za posylanje obrazov i zvuka.
Historija radia

Mnogo ljudij se mněvajut iznahodnikami radia v raznyh državah.
Iznahodnikom samoj metody předavanja i prijemanja elektromagnetičnyh voln (ktore dolgo se nazyvali «volnami Herca») mněvajut němečskogo naučnika Henriha Herca (Heinrich Rudolf Hertz). Imenno on svojimi ekseprimentami v lětah 1886—1888 jest dokazal jestvovanje elektromagentičnyh voln, ktore uže sut byli prědskazany Džejmsom Maksvelom.[1] Za produkovanje elektromagnetičnyh oscilacij i jihno izsylanje on jest izkoristal simetričny vibrator i induktor Rumkorfa, a za jihnu detekciju — najprosty prijemnik ako metaličnu ramku s malym iskrovym odstupom, ktory rabotal kako indikator (detektor) voln.[2] Drugy variant prijemnika iměl vibrator, kako i prědavaljnik, ale s měnšim iskrovym odstupom.[3] Imenno tute aparaty sut založili osnovu reda iznahodkov, izkoristanyh za provodženje radiokomunikacije.[4] Jednakože, nevysoka čutlivost prijemnika Herca i neizgodny sposob registracije prijemajemyh signalov sut dozvoljali jihno prijemanje toliko na oddaljenju ne vyše 8-10 m od prědavateljnika. Tomu bylo potrěbno najdti metody usiljenja prijemajemyh signalov. Prvy značny rezultat v tutom směru byl dosegnuty v lětu 1889 Oliverom Lodžem v Velikoj Britaniji[3].
Prvy patent na bezprovodno prědavanje električnogo signala jest dostal v lětu 1872 amerikansky izslědovatel i zubny lěkar Malon Lumis, ktory jest apeloval v lětu 1866 ob iznahodženju metody bezprovodnoj komunikacije. V SŠA iznahodnikami bezprovodnoj komunikacije mněvajut Davida Hjuza (David Hughes, 1878) a takože Tomasa Edisona (Thomas Alva Edison, 1876) i Nikolu Teslu (patent na prědavljno ustrojstvo s rezonans-transformatorom v lětu 1891);[5] v Němciji — Henriha Herca (1888); vo Franciji — Eduarda Branli (Édouard Eugène Désiré Branly, 1890); v redu balkanskyh držav — Nikolu Teslu (1891); vo Braziiji — Landela de Moru (Roberto Landell de Moura, 1893—1894); vo Velikoj Britaniji — Olivera Lodža (Oliver Joseph Lodge, 1894); v Indiji — Džagadiša Čandru Bošu (1894—1895); v Rosiji — Aleksandra Popova (Александр Степанович Попов, 1895)[6] i Jakova Narkeviča-Jodka (Jakub Sarmat Zygmunt Jodko-Narkiewicz, 1890).
V zapadnyh državah tvoriteljem prvoj uspěšnoj sistemy bezprovodnoj komunikaciji mněvajut italijanskogo inženera Guljelmo Markoni (Guglielmo Giovanni Maria Marconi, 1895—1896).[7][8][9]
Upotrěbjenje radia

Radio bylo prvo izkoristano za posylanje telegrafnyh soobčenij medžu dvoma toćkami bez provodov. Potom se stalo prědavanje glasa, čto jest razvilo se v široko prědavanje. Dvustranna glasova radio komunikacija tako že stala se koristati, vključno voki-toki i pozdneje mobilnyh telefonov.
Radiovolny kako prědže posluživajut se za posylanje sobčenij medžu ljudami. Zvuk se može posylati po radiu, v analogovom ili digitalnom tvaru črez čestotnu modulaciju (FM) ili amplitudnu modulaciju (AM).[10] Gradžanska radio svez (27 MHz) i amaterska radio svez koristajut specialne tasmy čestot za govorjenje tam i nazad. Policijniky, požarniky i druge ljudi, ktore pomagajut pri vněrednyh situacijah, koristajut sistemu avarijnoj komunikacije za svez medžu soboju. Ona jest podobna mobilnomu telefonu (i takože koristaje radiosignaly) ale na vyše blizkom oddaljenju. Oba koristatelja sistemy muset iměti jednaky typ radia.
Slovo "radio" se poněkogda posluživaje toliko vo značenju široko prědavanje. Radiostancije (organizacije, ktore izsylajut radio) mogut byti privatnymi ili upravjati se vladoju, privatne radio stancije često dělajut groše na prědavanju reklam. Sut i stancije, ktore sut poddrživane městnoju spoločnostju, religijnymi ili publičnymi organizacijami, ili prosto entuziastami. Večšinstvo glasovyh radiostancij širokogo prědavanja koristajut nizše čestoty i delše dolžiny volny než věčšina televizijnyh stancij. Glasovo prědavanje izsylaje muziku, noviny i zabavne programy, vključno "talk radio". Radioprogramy pojevili se ranjeje, než TV programy. V 1930-h, amerikansky prezident načal každu sedmicu posylati radio soobčenje o državě za amerikansky narod. V minulosti proizvodne kompanije takože platili za prědavanje cělyh povědok na radio, jimi byli pjesy ili dramy. Zatože kompanije, ktore proizvodet mylo, byli često sponsorami takyh prědavanij, jih sut nazvali "mylovymi operami".
Mikrovolny imajut ješče vysšu čestotu i kratšu dolžinu volny. Oni takože koristajut se za prědavanje televidenja i radia, vključno prědavanja črez sputniky. Komunikacijne sputniky posylajut mikrovolny črez cěly svět. Mikrovolny prědavajut se toliko v premom zrěnju medžu prědavaljnikom i prijemnikom.
Radioprijemnik ne musi byti v premom zraku prědavaljnika da by dostaval od njego signal. Radiovolny nizkoj čestoty mogut ogybati gory blagodare difrakcije, ale često koristajut stancije-povtarjatele za izlěpšenje kakosti signala.
Kratkovolnove radiočestoty takože odražajut se od električno nabitogo sloja vrhnej atmosfery, ktora se nazyvaje ionosferoju. Volny mogut biti se medžu ionosferoju i zemjeju dopoka ne dostignut prijemniky, ktore nesut na linije zrěnja vslěd sferičnosti Zemje. Oni mogut dosegnuti velmi dalekyh měst, poněkogda i vokrug světa.
Radioteleskopy prijemajut radiovolny s neba za izučenje astonomičskyh objektov. Sputnikova navigacija koristaje radio od sputnikov za detekciju městopoloženja, a radar izkoristaje jego pri iskanju i slědovanju prědmetov.
Letala i druge mašiny mogut se koristati s radioupravjenjem. Radiosignaly koristajut se za zamykanje zamkov avtomobilov, čitanje RFID etiket i ohrannyh kodov, NFC, kreditnyh kart i biometričnyh pasportov.
Internetovo radio
S pojavjenjem vsesvětovoj mrěži Internet i doseganjem dostatočnoj bystrosti jej raboty něktore radiostancije načali prědavati svoje programy v digitalnoj formě na svojih webovyh stranicah, čto jest razširilo jih auditoriju. Napriklad, jest stalo možlivo slušati svoju omiljenu domašnu stanciju od izdaleka, trěba i iz čudžiny. Něktore glasove radiostancije načali sut razom i pokazyvati video raboty svojih diskdžokejev v video formatu, podobno televiděnju. Dalje, uže načali razvivati se glasove internetove stancije, ktore provodet svoje široko prědavanje jedino v Internetu. V tutom formatu, napriměr, rabotaje prvo medžuslovjansko radio "Slovjansky glas".
Referencije
- ↑ Maxwell’s Equations: Electromagnetic Waves Predicted and Observed. courses.lumenlearning.com. Retrieved December 31,2021.
- ↑ Меркулов В. 120 лет весьма быстрых колебаний. "Виртуальный компьютерный музей". www.computer-museum.ru. Bylo arhivovano iz iztočnika 13 aprilja 2017. Data dostupa: 8 maja 2017.
- 1 2 "Экспериментальные работы Генриха Герца. Виртуальный компьютерный музей". Bylo arhivovano iz iztočnika 6 junija 2018. Data dostupa: 6 septembra 2015.
- ↑ Чистяков, Н.И. (1990). "Начало радиотехники: факты и интерпретация". Вопросы истории естествознания и техники (1). Data dostupa: 30 septembra 2022.
- ↑ Шапкин В. И. Радио: открытие и изобретение. — Москва: ДМК ПРЕСС, 2005. — 190 с., 98 ил.
- ↑ Aleksandr Popov//Encyclopaedia Britannica
- ↑ Guglielmo Marconi. www.history.com. Retrieved December 31, 2021.
- ↑ "Маркони начинает и выигрывает". Bylo arhivovano iz iztočnika 25 avgusta 2017. Data dostupa: 3 junija 2017.
- ↑ "Guglielmo Marconi//Encyclopaedia Britannica". Bylo arhivovano iz iztočnika 20 junija 2008. Data dostupa: 8 januara 2008.
- ↑ Know how radio works and how radio waves transfer information from a station to a receiver. www.britannica.com. Retrieved December 31,2021.
Vnešnje linky
- Radio «Slovjansky glas»
- Tutoj članok imaje prěvod iz članka «Radio» v Vikipediji na prostom anglijskom (spis avtorov; dozvoljenje CC BY-SA 4.0).
- Tutoj članok imaje prěvod iz članka «Радио» v Vikipediji na russkom (spis avtorov; dozvoljenje CC BY-SA 4.0).