Jump to content

Wp/isv/Pjotr Uslar

From Wikimedia Incubator
< Wp | isv
Wp > isv > Pjotr Uslar
Pjotr Karlovič Uslar
Пётр Карлович Услар
Obraz
Pjotr Uslar na gravjurě Ivana Požalistina
Pjotr Uslar na gravjurě Ivana Požalistina
Pjotr Uslar na gravjurě Ivana Požalistina
Urodil se 20 avgusta (1 septembra)[1] 1816 g., Kurovo, Vyšnjevoločsky ujezd, Tverska gubernija, Rosijska imperija
Umrl 8 (20) junija 1875, g., Kurovo, Vyšnjevoločsky ujezd, Tverska gubernija, Rosijska imperija
Obrazovanje Glavno (tutčas: Nikolajevsko) inženjersko učilišče v St.-Peterburgu; Imperatorska vojenna akademija v St.-Peterburgu
Vojenno zvanje general-major
Znajemy kako Jezykoznavec, etnograf, kavkazověd
Podpis

Baron Pjotr Karlovič Uslar (rus.: Пётр Ка́рлович У́слар, něm.: Peter von Uslar) (ur. Kurovo, Vyšnjevoločsky ujezd, Tverska gubernija, Rosijska imperija, 20 avgusta (1 septembra) 1816 – tamože, 8 (20) junija 1875)[1] byl rosijsky general, inženjer, jezykoznavec i etnograf němečskogo proizhodženja, ktory iměl veliko značenje kako izslědovatelj mnogyh kavkazskyh jezykov.

Zivotopis

[edit | edit source]

Pjotr Uslar urodil se na zemskom iměnju Kurovo v tverskoj guberniji v rodině vojennyh; jegov děd prěselil se v 1765 g. iz Hanovera do Rosijskoj imperije, kde vstupil v carsku armiju. Mlady Pjotr studioval vojenno inženjerstvo v lětah 1833–1836, po čem učestvoval v vojennyh dějanjah na Kavkazu. Pozdněje on ukončil Imperatorsku vojennu akademiju v Sankt-Peterburgu, učestovoval v raznyh vojennyh ekspedicijah, a takože putoval po čudžině. Od 1850 g. nahodil se v tečenju 25 lět na Kavkazu. V 1851 g. on stal členom kavkazskogo odděla Imperatorskogo russkogo geografičnogo družstva, a v 1856 g. načelnikom štaba general-gubernatora v Kutaisi. Od 1862 g. iměl zvanje general-majora.

Čečenska gramatika Pjotra Uslara, izdana v 1888 g.

V 1858 g. prosili jego, da by napisal historiju Kavkaza. Rabota nad sbiranjem materialov razbudila v njim interes kavkazskymi jezykami. V tečenju mnogyh lět izslědoval jezyky sěvernogo Kavkaza i Dagestana, čto dovedlo k ogromnomu vkladu v poznanje i opisanje različnyh jezykov regiona, onogda ješče bezpismnyh. Uslar napisal obširne gramatične skice i dvujezyčne slovniky, načinajuči od jezykov sěverozapadnokavkazskoj rodiny. Uže v 1861 g. on razrabotal «Kavkazsku azbuku», bazovana na kirilici; za osnovny princip vzel gruzinsky alfabet, ale s russkymi bukvami s dodatkami, pri čem čestično koristal bukvy iz osetinskogo alfabeta Andersa Sjögrena.

Podrobno naučil se abhazskogo jezyka, jednogo iz najsloženějših kavkazskyh jezykov, i v lětah 1861–1862 napisal o njim obširnu monografiju, za ktoru takože stvoril prvy abhazsky alfabet. Tuto dělo, kako i slědujuče, sostojalo iz občih informacij o jezyku, opisa azbuky i gramatiky, prikladnyh tekstov (prislovice, pěsnje, skazky) i sbornika slov. V 1862 g. Uslar, zajedno s kabardinskym pisateljem Umarom Bersejevom, stvoril alfabet za kabardinsko-čerkessky jezyk, a ješče v tomže samom godu načel učiti se čečenskogo jezyka, čto dovedlo k drugoj monografiji; obě monografije byli nagradžene na konkursu v Akademiji nauk v 1863 g.

V slědujučih lětah Uslar takože zajmal se učenjem dagestanskyh jezykov, načinajuči od najrazprostranjenějšego jezyka v Dagestanuavarskogo. Poslě monografij o avarskom (1863 g.) takože slědili monografije o lakskom («kazikumuhskom», 1864 g.), darginskom («hjurkilinskom», 1867 g.) i lezginskom («kjurinskom», 1871 g.) jezykah. V 1868 g. Uslar stal členom-korespondentom Historično-filologičnogo odděla Akademije nauk. V 1870 on načel izslědovati tabasaransky jezyk, ktory «iz vsih dagestanskyh jezykov prědstavil največe trudnostij», ale iz pričiny jegovoj smrti v 1875 g. ne uspěl ukončiti svoju monografiju, ktora nakonec byla izdana toliko v 1979 g.

Kromě povyših jezykov Uslar takože ostavil menše materialy o drugyh jezykah, napr. o svanskom, ubyhskom i arčinskom. Mnogo jegovyh děl bylo posmrtno izdanyh tipografičnym sposobom v 1880-yh i 1890-yh lětah od Upravljenja Kavkazskogo učebnogo okruga. Uslar uvažaje se jednym iz tvorcev kavkazskogo jezykoznavstva, a jegove děla do dnešnjego dnja ne utratili svoju cěnnost, ibo v mnogyh slučajah sodrživajut najstarše zapisy danyh jezykov.

Glavne děla

[edit | edit source]
  • Усларъ, П.К. (1881). "Древнѣйшія сказанія о Кавказѣ" (PDF). Записки кавказскаго отдѣла Императорсаго русскаго географическаго общества. Книжка XII. Тифлисъ: Типографія Меликова. LXXXIII + 581 str.
  • Усларъ, П.К. (1862). Этнографія Кавказа. Языкознаніе. Абхазскій языкъ (PDF). Тифлисъ. 302 str.
  • Усларъ, П.К. (1887). Этнографія Кавказа. Языкознаніе. Абхазскій языкъ (PDF). Тифлисъ: Типографія канцеларіи Главноначальстующаго гражданскою частію на Кавказѣ. XV + 193 + 120 str.
  • Усларъ, П.К. (1862). Этнографія Кавказа. Языкознаніе. II. Чеченскій языкъ (PDF). Тифлисъ. 416 str.
  • Усларъ, П.К. (1868). Этнографія Кавказа. Языкознаніе. II. Чеченскій языкъ. Тифлисъ: Типографія канцеларіи Главноначальстующаго гражданскою частію на Кавказѣ. 52 + 246 + 117 str.
  • Усларъ, П.К. (1889). Этнографія Кавказа. Языкознаніе. III. Аварскій языкъ (PDF). Тифлисъ: Типографія канцеларіи Главноначальстующаго гражданскою частію на Кавказѣ. 242 + 245 + 20 str.
  • Усларъ, П.К. (1890). Этнографія Кавказа. Языкознаніе. IV. Лакскій языкъ (PDF). Тифлисъ: Типографія канцеларіи Главноначальстующаго гражданскою частію на Кавказѣ. 42 + 422 + 14 str.
  • Усларъ, П.К. (1892). Этнографія Кавказа. Языкознаніе. V. Хюркилинскій языкъ (PDF). Тифлисъ: Типографія канцеларіи Главноначальстующаго гражданскою частію на Кавказѣ. 497 str.
  • Усларъ, П.К. (1896). Этнографія Кавказа. Языкознаніе. VI. Кюринский язык (PDF). Тифлисъ: Типографія канцеларіи Главноначальстующаго гражданскою частію на Кавказѣ. 639 str.
  • Услар, П.К. (1979). Табасаранский язык (PDF). Тбилиси: Мецниереба. 1072 str.

Literatura

[edit | edit source]

Primětky

[edit | edit source]
  1. 1 2 Prva data suglasno julianskomu kalendaru (stary stilj), vtora suglasno gregorianskomu kalendaru (novy stilj).