Jump to content

Wp/isv/Pavlo Skoropadskyj

From Wikimedia Incubator
< Wp | isv
Wp > isv > Pavlo Skoropadskyj
Pavlo Petrovyč Skoropadskyj
Павло Петрович Скоропадський
Kolorovany portret hetmana Pavla Skoropadskogo
Hetman Ukrajiny
Početok termina 29 aprilja 1918 g.
Konec termina 14 dekembra 1918 g.
Prědhodnik Myhajlo Hruševskyj (v dolžnosti glava Centralnoj Rady UNR)
Naslědnik Volodymyr Vynnyčenko (v dolžnosti glava Direktorije UNR)
Lične podrobnosti
Urodil se 3 (15)[1] maja 1873 g., Visbaden, Němečsko cěsarstvo
Umrl 26 aprilja 1945 g., Metten, Němcija
Supruga Oleksandra Durnovo
Herb
Ličny herb hetmana Pavla Skoropadskogo
Ličny herb hetmana Pavla Skoropadskogo
Podpis

Pavlo Petrovyč Skoropadskyj (ukr.: Павло́ Петро́вич Скоропа́дський; Visbaden, Němcija, 3 (15)[1] maja 1873 g. — Metten, Němcija, 26 aprilja 1945) byl ukrajinsky politik, ktory od aprilja do dekembra 1918 g. byl glava (hetman) kratkotrajnoj Ukrajinskoj državy (ukr.: Українська Держава).[2] Suglasno ukrajinskogo zakonodateljstva on pričisljaje se k borcam za nezavisnost Ukrajiny.[3]

Vladěnje

[edit | edit source]
Skoropadskyj s cěsarom Němcije Vilhelmom II v Berlinu (1918)

Prva vsesvětska vojna skončila se v Vozhodnoj Evropě pobědoju Centralnyh držav, utvrdženoju Brest-Litovskym mirom, podpisanym v marcu 1918 g. Vslěd togo dogovora značne česti Vozhodnoj Evropy, vključno s Ukrajinoju, iměli byti pod Němečskoju kontrolju. 29. aprilja Němci svrgnuli vladu Ukrajinskoj narodnoj republiky, ktora 25 januara togože goda v Kyjevu proglasila nezavisnost Ukrajiny, i zaměsto njej ustanovili v Ukrajině semimonarhističny režim pod vodstvom hetmana,[4] ukrajinskogo aristokrata, zemjevlastnika i generala Pavla Skoropadskogo, ktory urodil se v němečskom gradu Visbaden, ale dorastl v Poltavskoj guberniji. Raněje Skoropadkyj služil v Rosijsko-Japonskoj vojně v lětah 1904–1905, dobyl zvanje polkovnika v 1906 g., general-majora v 1912 g. a general-lejtenanta v 1916 g. Podčas Prvoj vsesvětskoj vojny vodil medžu drugymi 1. gvardijsku kavalerijsku diviziju i 34. armijsky korpus Rosijskoj imperije.

Kako nazvu svojego kraja Skoropadskyj vvedl oficialno nazvanje «Ukrajinska Država» (ukr.: Українська Держава). Centralna rada, ktora prědže funkcionovala parlamentom UNR, byla razpuščena, prijete njeju zakony byli odčinjene, vsi ministri UNR byli izvoljnjeni i vvedena byla cenzura. Ačekoli država na papiru byla nezavisna, v praktikě byla pod protektoratom němečskyh i avstro-vugrskyh vojsk, ktore zaščičali Ukrajinu protiv agresiji iz strany boljševičskoj Rosije i invaziji Črvenoj armije. Režim Skoropadskogo podpirali glavno zemjevlastniki, kozaki i rosijski konstitucijni demokrati («kadeti»). Jegov glavny protivniki byli byvši rukovoditelji prěvažno socialdemokratičnoj Ukrajinskoj narodnoj republiky (medžu drugymi byvši premier-ministr Volodymyr Vynnyčenko, ktory od avgusta 1918 g. rukovodil opoziciju objedinjenu v Ukrajinsky nacionalny sojuz (ukr.: Український Національний Союз, UNS)).[5] Drugy protivnik Skoropadskogo byl erzhercog Vilhelm Habsburg, ktory takože iměl ambiciju sěsti na ukrajinskom prěstolu i ktorogo podpirali Sěčevi strělci.

Za hetmanata Skoropadskogo mnogo bylo sdělano v oblastah ukrajinskoj kultury i obrazovanja. Napriklad, on razporedil osnovanje několikyh ukrajinskyh universitetov, medžu drugymi v gradah Kamjanec-Podilsky i Kyjev. Kromě togo, v tutom periodu byli založene Nacionalna akademija nauk Ukrajiny, Narodna biblioteka, Državny arhiv, dramateatr i državny muzej, a takože veče neželi 150 ukrajinskyh gimnazij.[6] Jednakože vladěnje hetmana Skoropadskogo okazalo se kratkotrajnym. Jegove proněmečsko naklonjenje i konservativna agrarna politika byli mnogo nepopularne srěd naseljenja. 14 novembra 1918, několiko dnjev poslě uvědomjenja o primirju na zapadnom frontu, on podpisal manifest («Hramotu»), v ktorom objavil, že bude braniti «davnu silu Vserosijskoj državy» i prizval k stvorjenju Vserosijskoj federacije Ukrajinskoj državy s budučeju neboljševičskoju Rosijeju ako prvy krok k odnovjenju velikoj Rosije.[5] Vslěd togo on utratil podpor večšej narodnogo dviženja, ukrajinskyh vojennyh i inteligencije, a daže Němcev. Poslě němečskoj poražky nastupil bystry konec hetmanata. 14. dekembra Skoropadskyj podpisal objavjenje, že odstupaje od vlasti. Nova začasna vlada pod voditeljstvom Volodymyra Vynnyčenka i Symona Petljury odnovila Ukrajinsku narodnu republiku, a Skoropadskyj byl prinudženy izběgti v prěoděnju iz Kyjeva, zajedno s uhodečimi němečskymi vojskami.

Izgnanje

[edit | edit source]

V 1919 g. Skoropadskyj osadil se v rodinoju v Berlinu. V Němciji on osnoval «Ukrajinsky sojuz hlěbodělov-državnikov» (ukr.: Український союз хліборобів-державників) i iskal podpor srěd ukrajinskyh izgnancev za svrganje komunističnoj vlasti v Ukrajině. V tečenju slědujučih lět on prodolžal svoju aktivnost kako vodž ukrajinskogo monarhističnogo dviženja. Podčas Vtoroj vsesvětskoj vojny Skoropadskyj ne simpatizoval s nacistami, ale byl prinudženy k lojalnosti. V protivnosti k Organizaciji ukrajinskyh nacionalistov (ukr.: Організація українських націоналістів, OUN) on ne věril, že Němci budut odnoviti nezavisnost Ukrajiny. Usilil se jednakože za to, že aktivisti OUN kako Stepan Bandera, Jaroslav Stecko i Andrij Melnyk byli osvobodženi iz němečskyh koncentracionnyh lagerov.[2]

16. aprilja 1945 g., kratko prěd koncem vojny, byvši hetman byl težko poranjeny pri bombardovanju želězničnoj stancije Plattling v Bavariji. On umrl 26 aprilja v lěkarnji monastyra v Metten. On jest pogrebeny na grobišču v gradu Oberstdorf.[7]

Galerija

[edit | edit source]

Literatura

[edit | edit source]
  • Скоропадський, Павло (1995). Спогади, кінець 1917 – грудень 1918 (na ukrajinskom). Київ. ISBN 5770208457.
  • Пасіка, Микола; Карпишин, Михайло; Коструба, Теофіль (1955) [1938]. За велич нації. У двадцяті роковини відновлення української гетьманської держави (PDF) (na ukrajinskom). Львів, New York. Bylo arhivovano iz iztočnika (PDF) 11 dekembra 2013.

Iztočniky

[edit | edit source]
  1. 1 2 Prva data suglasno julianskomu kalendaru (stary stilj), vtora suglasno gregorianskomu kalendaru (novy stilj).
  2. 1 2 Skoropadsky, Pavlo. Internet Encyclopedia of Ukraine.
  3. "Про правовий статус та вшанування пам'яті борців за незалежність України у XX столітті". Верховна Рада України (na ukrajinskom). Data dostupa: 16 maja 2025.
  4. Hetman: staro dostojenstvo vrhnjego načelnika ukrajinskyh kozakov v 18. stolětju.
  5. 1 2 Осташко, Т.С.; Федюк, В.Л. "Скоропадский Павел Петрович". Национальная енциклопедическая служба (na russkom). Data dostupa: 16 maja 2025.
  6. "Hetman government". Internet Encyclopedia of Ukraine (na anglijskom). Data dostupa: 16 maja 2025.
  7. "Могила гетьмана П.П.Скоропадського". Прадідівська слава (na ukrajinskom). Data dostupa: 16 maja 2025.