Wp/isv/Objavjenje nezavisnosti Bulgarije

Objavjenje nezavisnosti Bulgarije
Manifest nezavisnosti Bulgarije
Tip slučaja	državny prěvrat
Město	Trnovo, Bulgarija
Data	22 septembra (5 oktobra N.S.) 1908 goda

Nezavisnost Bulgarije byla proglašena 22-go septembra (5 oktobra na novy stilj) 1908 goda v Trnovo.^[1] Tutym aktom bulgarska država odrěkla se od političnoj i finansovoj zavisnosti od Osmanskoj imperije, ktoru na to iznudili največše evropejske državy v Berlinskom dogovoru. Bulgarsky knez jest prijel zvanje "car".

Odvrgnutje Bulgarijeju od osmanskoj vlady povlěklo za soboju aneksiju osmanskyh provincij Bosnije i Hercegoviny Avstro-Vugrijeju, čto je stalo jednym iz množstv kriz v medžunarodnyh odnošenjah nedolgo prěd Prvoju světovoju vojnoju.^[2] Nezavisno Bulgarsko carstvo bylo priznano světovymi državami vesnoju 1909 goda.

Prědhistorija

Berlinsky dogovor 1878 goda oprědělil Knežstvo Bulgarija kako vasala Osmanskoj imperije, čto sdrživalo ekonomičny razvoj državy i ograničalo jejne možlivosti v medžunardonyh odnošenjah. Mirne dogovory obvezyvali Bulgarsko knežstvo slědovati režimu kapitulacije, ktory byl navezan Velikymi državami na Osmansku imperiju i prědpokladal preferencije za importa evropejskyh promyslnyh tovarov i stavil pod grozu razvoj bulgarskogo proizvodstva. Zatom poslě objedinjenja Iztočnoj Rumelije s Knežstvom Bulgarija usilja bulgarskoj političnoj elity byli napravjeny na proglašenje nezavisnosti.

Ugodne uslovja za togo pojavili se lětom 1908 goda. Togda v Osmanskoj imperije izbuhnula Mladoturečska revolucija, vnimanje Velikyh držav bylo prikovano k franko-němečskomu sporu za Maroko, Avstro-Vungrija gotovila se aneksovati Bosniju i Hercegovinu, a na želězničnyh linijah Mustafa-paša – Bělovo i Trnovo – Sejmen – Jambol izbuhnul strajk. Vlada Aleksandra Malinova izkoristala moment i v početku septembra konfiskovala linije, prinaležače kompanije "Iztočne želěznicy". Tuto, a takož incident v koncu avgusta, kogda bulgarsky prědstavitelj v Konstantinopolu Ivan Gešov byl demonstrativno proignorovan osmankoju vladoju v čas slavjenja dnja rodženja sultana Abdul-Hamida II, sut privedli do pogoršenja bulgaro-osmanskyh odnošenjij. Pod natiskom trěbovanja vratiti konfiskovane želěznicy, 16 septembra vlada Malinova odkazala se probovati medžuvrěmenno dogovoriti se s sultanom i rěšila jednostranno odvrgnuti jego suzerenitet, bez suglasovanja svojih naměrov s Velikymi državami – garantami Berlinskogo dogovora. V prědhodnyh sedmicah Rosija probovala sdržati bulgarske naměry, jednočasno probujuči dosegnuti suglasja Avstro-Vungrije na reviziju dogovora s ustupkami za sebe (otvorjenje prolivov za rosijskoj floty). So svojej strany, Avstro-Vungrija nastajivala na vračenju jej "Iztočnyh želěznic" prěd tym kak ustupiti v voprosu o nezavisnosti Bulgarije. ^[2]

Objavjenje nezavisnosti

V noč na 22 septembra premier-ministr strětl se s knezom Ferdinandom I na vojennom parohodu "Han Krum" bliz Ruse. Odtudy vsa bulgarska vlada i knez odpravili se do Trnovo. Kraljevsky vlak s državnymi dějateljami obstanovil se v putu na stancije Dvě Mogili. Tam Malinov napisal manifest ob nezavisnosti, ktori byl podpisan Ferdinandom i ministrami. ^[3]

Nezavisnost Bulgarije byla uvažno proglašena 22 septembra 1908 goda v crkvi Četyrideseti Svetyh Mučenikov. Knez Ferdinand I prijel zvanje cara Bulgarije. Na nastupny denj Avstro-Vungrija aneksovala Bosniju i Hercegovinu.

Priznanje nezavisnosti

Bulgarija odpovědala na grozy vojny so strany Osmanskoj imperije vojennoju mobilizacijeju i jednočasno objavila ob gotovnosti k mirnomu regulovanju. Pokoliko Berlinsky dogovor byl dvojno narušeny (Sofijeju i Vienoju), a Velike državy ne byli gotove do velikoj vojny, usilja byli napravjene na diplomatično priznanje Bulgarije.

Bulgaro-osmanske protivrěčenja byli uredžene pri pomoči Rosije. V aprilju 1909 goda byli podpisane bulgaro-russke, russko-turečske i bulgaro-turečske protokoly. Suglasno tutym porazuměnjam, Rosija proščala Osmanskoj imperije dolgy, ktori se ostali poslě vojny 1877–1878 godov, v obměn na to Osmanska imperija odrěkala se od vseh finansovyh pretenzij do prědže zavisnogo knežstva Bulgarija, a bulgarska strana obvezyvala se zaplatiti Rosije 82 miliona frankov v těčenju 75 lět. V tom že měsecu Osmanska imperija priznala nezavisnost Bulgarije, a vslěd za njej i Velike državy.

Knez Ferdinand prijel titul "cara Bulgarije".

Dnes v Bulgarije 22 septembra čestet narodny svetok Dnja Nezavisnosti Bulgarije.

Vněšnje linky

↑ Манифест за провъзгласяване на независимостта на България. 22 септември 1908 г. Архив на оригинала от 2016-10-28 в Wayback Machine. – на сайта на Държавна агенция „Архиви“
1 2 Стателова, Елена и др. История на нова България 1878 – 1944. Том 3. София, Издателска къща „Анубис“, 1999. ISBN 954-426-206-7. с. 221.
↑ Манифестът на независимостта е написан на гара Две Могили, bTV новините, 22 септември 2010 г.

Iztočniky

Tutoj članok imaje prěvod iz članka «Обявяване на независимостта на България» na bulgarskom (spis avtorov; dozvoljeńje CC BY-SA 4.0).

[1] Манифест за провъзгласяване на независимостта на България. 22 септември 1908 г. Архив на оригинала от 2016-10-28 в Wayback Machine. – на сайта на Държавна агенция „Архиви“

[:0-2] 1 2 Стателова, Елена и др. История на нова България 1878 – 1944. Том 3. София, Издателска къща „Анубис“, 1999. ISBN 954-426-206-7. с. 221.

[3] Манифестът на независимостта е написан на гара Две Могили, bTV новините, 22 септември 2010 г.

[1]

[2]

[3]