Jump to content

Wp/isv/Mykola Leontovyč

From Wikimedia Incubator
< Wp | isv
Wp > isv > Mykola Leontovyč
Mykola Dmytrovyč Leontovyč
Микола Дмитрович Леонтович
Obraz
Mykola Leontovyč
Mykola Leontovyč
Urodil se 13 (1)[1] dekembra 1877 g., Monastyrok, Podoljska gubernija, Rosijska imperija
Umrl 23 januara 1921 g., Markivka, Podoljska gubernija, USSR, Sovětsky Sojuz
Obrazovanje Podoljska duhovna seminarija
Znajemy kako Ukrajinsky kompozitor horalnoj muziky, dirigent, pedagog

Mykola Dmytrovyč Leontovyč (ukr.: Микола Дмитрович Леонтович) (Monastyrok, Rosijska imperija, 13 (1)[1] dekembra 1877 g. — Markivka, Ukrajinska sovětska socialistična republika, Sovětsky Sojuz, 23 januara 1921) byl ukrajinsky kompozitor, folklorist, dirigent, etnomuzikolog i pedagog.

Životopis

[edit | edit source]
Mykola Leontovyč s svoju ženoju Klavdijeju i starějšeju dočerju Halynoju, 1905 g.

Leontovyč urodil se v selu Monastyrok, položenom v onogdašnjej Podoljskoj guberniji Rosijskoj imperije, nyně v Ukrajině. On byl syn pravoslavnogo svečennika. Od 1892 do 1899 g. on studioval v Podoljskoj duhovnoj seminariji v gradu Kamjanec-Podiljsky.[2] On pěval v horu seminarije, a kromě togo, igral na raznyh instrumentah, medžu drugymi na skripkě, na fletu i na fisharmoniji.[3] V lětah 1903–1904 on takože dostal muzične lekcije v carskoj horalnoj kapelě v Sankt-Peterburgu, kde byl obrazovany na horovogo dirigenta.

Od 1898 g. učil muziku v Podoljskoj, Kyjevskoj i Katerynoslavskoj gubernijah, kde založil i provodil hory i instrumentalne ansambly. V 1901 g. on publikoval svoj prvy sbornik ukrajinskyh pěsnij. Od 1909 g. privatno učil se v Kyjevu i Moskvě harmoniji i muzičnoj teoriji u Semjona Barmotina, a kompoziciji u Boleslava Javorskogo.

Poslě proglašenja zavisnoj Ukrajinskoj narodnoj republiky Leontovyč rabotal v Kyjevu od 1919 g. Učil v Muzično-dramatičnoj školě Mykoly Lysenka i v Kyjevskoj konservatoriji. Byl jedin iz organizatorov Ukrajinskogo državnogo hora i Ukrajinskogo državnogo simfoničnogo orkestra. Za novo osnovanu Ukrajinsku avtokefaličnu pravoslavnu crkvu napisal religiozne tvory.[3]

V 1921 g. žitje Mykoly Leontovyča skončilo se tragično: v domu svojih roditeljev v selu Markivka on byl zastrěljeny Čekistom, zatože boljševiki uvažali go jednym iz najgroznějših prědstaviteljev ukrajinskogo narodnogo vozrodženja. Tuto ubijstvo vozbudilo veliky gněv v kyjevskoj kulturnoj i intelektualnoj obsrědině, a v tečenju několikyh dnjev uže byl založeny Komitet pameti M. Leontovyča, ktory do 1928 g. igral rolju v světu ukrajinskoj muziky.[3] V pravoslavnoj crkvi Leontovyč imaje status mučenika.

Tvorba

[edit | edit source]
Izvedenje Ščedryka horom Solomija pri okaziji 100. jubileja premiery tvora

Leontovyč napisal veče neželi 150 prětvorok narodnyh pěsnij za hor, ktore možno jest oprěděliti kako originalne horalne tvory na osnově narodnyh melodij. Kromě togo on takože napisal originalne horalne tvory na teksty ukrajinskyh poetov. Jegov stilj byl silno ovlivnjeny «otcem ukrajinskoj muziky», Mykoloju Lysenkom.[4] Za jegovogo žitja kompozicije i prětvorky Leontovyča byli mnogo popularne, tako srěd profesionalnyh kako i srěd amaterskyh muzikantov na ukrajinskyh zemjah Rosijskoj imperije. Iz pričiny izvedenij v Zapadnoj Evropě i Amerikě on dobyl tamo prězvišče «ukrajinskogo Baha».

Najbolje znajemy jegov tvor jest koledka Ščedryk (ukr.: Щедрик) iz 1904, ktora stala mnogo popularna i na Zapadu byla prětvorjena v veče neželi 150 različnyh vokalnyh i instrumentalnyh versij pod nazvoju Carol of the Bells.[5]

Leontovyč takože napisal crkovne tvory, medžu drugymi Liturgiju Ivana zlatoustogo na ukrajinskom jezyku (v protivnosti k tradicijnomu crkovnoslovjanskomu!) i nedovršenu operu «Na sirenčin velikdenj» (ukr.: На русалчин великдень). Toj poslědnji tvor dovršil dоprva v 1977 g. kompozitor Myroslav Skoryk.

Leontovyčeva tvorba iměla veliky vliv na razvoj ukrajinskoj horovoj muziky[6] i jest često izvodžena v Ukrajině i srěd ukrajinskoj diaspory.

Iztočniky

[edit | edit source]
  1. 1 2 Prva data suglasno julianskomu kalendaru (stary stilj), vtora suglasno gregorianskomu kalendaru (novy stilj).
  2. "Mykola Leontovych. Biography". ukrainianlive.com (na anglijskom). Data dostupa: 21 aprilja 2025.
  3. 1 2 3 Кузик, Валентина. "МИКОЛА ДМИТРОВИЧ ЛЕОНТОВИЧ. Біографічна довідка та творчий доробок". Національна Спілка композиторів України (na ukrajinskom). Data dostupa: 21 aprilja 2025.
  4. "Mykola Lysenko". Ukrainian Art Song Project (na anglijskom). Data dostupa: 21 aprilja 2025.
  5. "Leontovych, Mykola". Internet Encyclopedia of Ukraine (na anglijskom). Data dostupa: 21 aprilja 2025.
  6. "ЛЕОНТОВИЧ Микола Дмитрович". Шевченківська енциклопедія, т. 10 (na ukrajinskom). str. 732–733. Data dostupa: 21 aprilja 2025.

Vněšnje linky

[edit | edit source]