Wp/isv/Mansijsky jezyk
| Obča informacija | |
|---|---|
| Ozemja | Rosija |
| Govoritelji | 938 (2010) / 2229 (2020)[3] |
| Pismo | |
| Služebny status | |
| Služebny jezyk | Hanty-Mansijsky avtonomny okrug |
| Jezyčna rodina | |
| Jezyčne kody | |
| ISO 639-3 | mns |
Mansijsky jezyk (mans.: ма̄ньси ла̄тыӈ; zastarělo — vogulsky) — jezyk naroda Mansi, vkupě s hantyjskym vhodeči v grupu obsko-ugrskyh jezykov v sostavu ugrskoj podvětvy ugrofinskyh jezykov. Nositelji tutogo jezyka živut odděljenymi nevelikymi grupami v sěvero-zapadnoj česti Siberije, po lěvobrěžju rěky Obi i jej pritokam v prědělah Hanty-Mansijskogo, a takože čestično Jamalo-Nenečskogo avtonomnyh okrugov i Sverdlovskoj oblasti.
Mansijske poseljenja — libo svezane medžu soboju putnymi dragami spoločnosti, libo izolovane jedna od drugoj — sut razkydane po brěgam mělkyh i velikyh rěk. V svezu s teritorialnoju razděljennostju nositeljev mansijskogo jezyka, v njem uděljaje se nekoliko zamětno različajučih se narěčij.[4][5]
V 1989 godu srěd naroda mansi dolja osob, vladajučih (po samoocěnkě) mansijskym jezykom kako rodnym, sostavjala 37.1%. Russky jezyk sut mněvali rodnym uže 62% mansi; menje 1% mansi nazvali rodnymi sibirsko-tatarsky, komi-zyrjansky, hantyjsky, nenečsky jezyky. V 2010 g. 8% mansi vladali mansijskym, rodnym jezykom jego nazvali 15%. Soglasno prěpisu 2020 goda, rodnym jezykom mansijsky nazvali 2229 ljudij[3]; vsi oni sut nositelji sěvernyh dialektov i govorov, v to vrěme kako ostale dialekty v nastoječe vrěme sut mrtve[4].
Mansijsky jezyk jest prědmetom učenja v načalnoj školě. Od 1989 goda na njem izdavaje se gazeta «Лӯима̄ сэ̄рипос» (Jutrna zvězda). Do togo materialy na mansijskom jezyku izhodili v prědnostno hantojezyčnoj gazetě «Ленин пант хуват», ktora se razdělila na mansijsku «Лӯима̄ сэ̄рипос» i «Хӑнты ясӑӈ» (Hantyjsko slovo), ktora piše na hantyjskom jezyku.
To jest aglutinativny jezyk bez gramatičnogo roda, imajuči tri čisla, šest padežev i sufiksy prinaležnosti. Red slov — SOV. V leksikě odznačaje se značny vliv russkogo jezyka. Soglasno izslědovateljam, iz vsih uralskyh jezykov mansijsky jest bliže od vsih ostalyh madjarskomu: podobnosti medžu njimi nahodet se v leksikě, gramatikě i fonetikě (napriklad, mansijsky jezyk jest shranil dolge samoglasky).
O nazvanju
Endoetnonim (samonazvanje) mansi označaje «člověk» i voshodi k praugrofinskskomu slovu *mańćɜ «muž, člověk». Govoreči o sebě, mansi obyčno k samonazvanju dodavajut nazvanje oblasti, odkud oni sut rodom.[6]
Etnonim «Mansi» jest polučil razprostranjenje v sovětsko vrěme. Do 1920—1930-h godov mansi nazyvali po-russki slovom Voguly, ktore proizhodi iz hant.: u̯oɣaĺ, u̯oɣat́.[7] Tuto nazvanje do tutogo vrěmena inogda upotrěbjaje se v drugyh jezykah (něm.: Wogul, wogulisch).
Dialekty
Uděljajut 4 dialektne grupy mansijskogo jezyka (vse, kromě sěvernoj, tutčasno sut mrtve):
Lingvistična harakteristika
Fonetika i fonologija
Da by uslyšati zapis zvučanja mansijskogo jezyka, natisknite tut; priměry izgovora slov mansijskogo jezyka jest takože možno uslyšati tut.
V mansijskoj fonetikě sut 12 samoglasok i 17 suglasok (sěverne dialekty). Različajut se dolge i kratke samoglasky, a takože tvrde i mekke suglasky.
Skoro vpolno odsutstvujut zvučne suglasky, čto različaje mansijsky jezyk od madjarskogo. Sut suglasne zvuky, odsutstvujuče v russkom jezyku: zadnjejezyčny zvuk ӈ, frikativny г i mekky frikativny с.
Samoglasky
Tvrdost prědhodečih zvuku [i] suglasok označajut bukvoju ы, to jest poslě tvrdyh suglaskov piše se ы, ale čitaje se [i]. Bukva я v srědině slova označaje mekkost prědhodnoj suglasky, a ne jotirovanost: лятги [lʲatɣi] «prskaje»; to samo v slučaju s bukvami ё i ю: лёпги [lʲopɣi] «šepče».
Samoglasky mogut redukovati se, stavajuči šva /ə/ v bezudarnom slogu, či vypadajuči: со̄рыг «brjuho» — со̄ргум «moje brjuho».
| Neogubjene | Ogubjene | |
|---|---|---|
| Vrhny podjem | /i/ и/ы | /u/, /uː/ у/ю |
| Srědnji podjem | /eː/ э/е | /o/, /oː/ о/ё |
| Nižnji podjem | /a/, /aː/ а/я |
Suglasky
| Gubne | Alveolarne | (Alveolarno-) Palatalne | Postalveolarne | Zadnjejezyčne | ||
|---|---|---|---|---|---|---|
| Proste | Labializovane | |||||
| Nosove | /m/ м | /n/ н | /nʲ/ нь | /ŋ/ ӈ | /ŋʷ/ ӈв | |
| Vzryvne | /p/ п | /t/ т | /tʲ/ ть | /k/ к | /kʷ/ кв | |
| Afrikaty | /tsʲ/ ~ /sʲ/ ~ /ɕ/ сь | |||||
| Frikativne | /s/ с | /ʃ/ ш | /x/ /ɣ/ х г | /xʷ/ *ɣʷ хв (в) | ||
| Polusamoglasky | /j/ й | /w/ ў, в | ||||
| Bokove | /l/ л | /lʲ/ ль | ||||
| Rotične | /r/ р | |||||
Suglasky /sʲ/ i /ɕ/ sut alofonami.[10]
Mekkost suglasok byvaje smyslorazličajučoj: ма̄н «my» — ма̄нь «maly». Protivpostavjenje suglasok po gluhosti—zvučnosti odsutstvuje.
Suglasky б, д, ж, з, ф, ц, ш, щ, ч strěčajut se jedino v pozajetjah iz russkogo jezyka. Tute zvuky mogut zaměnjati se pri prěhodě v mansijsky jezyk: napriměr, ч zaměnjaje se na с (russke «чай» stavaje ся̄й).
Udarjenje
Osnovno udarjenje vsegda padaje na prvy slog; kromě togo, vse naslědne parne slogy uděljajut se drugorednym udarjenjem. Dolgota samoglasok od udarjenja ne zavisi.[11]
Morfonologija
V mansijskom jezyku može proizoditi regresivno upodobnjenje suglasok: napriměr, хансуӈкве «pisati» — хассум «ja jesm pisal», о̄ньсюӈкве «iměti» — о̄сьсилтаӈкве «prositi sodržavati kogo-to» (н upodobnjaje se naslědnomu с).
Zvuk ӈ prěd х vypadavaje, ako tute dvě suglasky završajut slovo (лё̄х (od лё̄ӈх) «doroga» — лё̄ӈхум «moja doroga») i ako k osnově slova s konečnymi suglaskami -ӈх prisjedinjaje se sufiks, sostoječi iz jednoj suglasky ili načinajuči se s suglaskoju (ро̄ӈх-и «kriče» — ро̄хсуй «krik»).
Pri časovanju i slovotvorjenju samoglasky mogut čredovati se: лыӈкве «kydati» — лаен «kydni», но̄х «vgoru» — нумын «vgorno».
Morfologija
Mansijsky jezyk, kako i druge ugrofinske jezyky, odnosi se k aglutinativnym jezykam sufiksalnogo tipa, prědrastky sut toliko u glagolov. Imenniky izměnjajut se po čislam (jednina, množina i dvojina), padežam (6 padežev) i prinadležnosti (9 form). Něma kategorije gramatičnogo roda. V slovotvorjenju jest razvito slovosloženje.
Srěd čestij rěči uděljajut imennik, pridavnik, čislovnik, zaimennik, glagol, prislovnik, poslělog, čestica, sveznik i medžumetje.
Iz pričiny velikoj teritorialnoj razděljenosti različja medžu dialektami sut dost silne. Osoblivo silne sut fonetične različja, ače razhodženja v morfologiji sut menje značne. Sut takože někotore leksične različja — tako, v sěvernyh dialektah jest leksika, svezana s jelenjevodstvom, pozajeta iz nenečskogo jezyka. V leksikě iztočnyh mansi sut tatarske zaimstvovanja. Vzajemno razuměnje medžu sosjvinskymi i kondinskymi mansi jest silno utrudnjeno či sovsim izključeno. V osnovu literaturnogo jezyka položen jest sosjvinsky dialekt.
Iztočna občnost dialektov běše izmirala v 2018 godu, kogda jest umrl poslědnji nositelj Maksim Šivtorov. Južna občnost mněvaje se izumrěloju od 1960-h godov.[4][12]
Iz pričiny jestvujučih v prošlosti dialektnyh različij něktore slova sovrěmennogo literaturnogo mansijskogo jezyka mogut pisati se i izgovarjati se po-raznomu, čto jest dopustimo: таг / тов «větev», талих / толих «ostrije» i t. p.
Imennik
Čislo
V mansijskom jezyku sut tri čisla imennika: jednina, dvojina i množina.
Dvojina tvori se putem dodavanja sufiksov -г (ako slovo končaje se na samoglasky -а, -е i -э), -ыг (ako slovo končaje se na tvrdu suglasku) i -иг (ako slovo končaje se na -и, -ы ili mekku suglasku): э̄ква «žena» — э̄кваг «dvě ženy», па̄выл «selo» — па̄влыг «dva sela». Ako slovo končaje se na -й, togda tuta polusamoglaska slivaje se s -и: касай «nož» — касаиг «noži». Formy dvojiny sut upotrěbjeme v značenju jedniny, kogda imaje se v vidu, že oni sut svezane medžu soboju uzami rodstva ili obščnostju položenja: Э̄кваг о̄йкаг о̄лсыг «Žili žena i muž (stara žena i stary muž)».
Množina tvori se s pomočju sufiksov -т (ako slovo končaje se na samoglasku), -ыт, -ит: нэ̄ «žena» — нэ̄т «ženy», ӯс «grad» — ӯсыт «grady», а̄кань «kukla» — а̄канит «kukly».
Padež
V mansijskom jezyku jest šest padežev: osnovny (odgovarjaje imeniteljniku, viniteljniku i dateljniku), směrovateljny, městny, izhodny, tvoriteljny i prětvoriteljny. Padežne ukazatelje stojet poslě privlastnjajučih sufiksov.
Osnovny padež označaje podmět, prěmo dopolnjenje libo to, komu něčto nadleži (vo vsih tyh slučajah u imennika ne bude osobnogo гkazatelja): нэ̄ ня̄врам оньси «u ženy jest děte», нэ̄ мансут хорамыӈ «platje ženy jest krasne».
Směrovateljny padež označaje to, vo směru k čemu sovršaje se dviženje ili dějanje (pytanja «komu? kuda?»). Imaje pokazatelji -н (ako slovo končaje se na samoglasku ili jednu suglasku) i -ын (ako slovo končaje se na dvě neděljime suglasky): нэ̄н «žene», колала «strěha» — колалан «na strěhu», тумп «ostrov» — тумпын «na ostrov».
Městny padež označaje město, kde se něčto nahodi ili kde se čini dějstvo. Imaje ukazatelje -т, -ыт:тумпыт «na ostrově».
Izhodny padež označaje město ili osobu kako izhodnu točku dviženja ili dějstva (pytanja «odkuda? od kogo?»). Imaje ukazatelj -ныл: тумпныл «s ostrova».
Tvoriteljny padež označaje to, razom s čim proizvodi se dějstvo. Imaje ukazatelje -л (ako slovo končaje se na samoglasny zvuk), -ыл (tvrde suglasky), -ил (mekke suglasky): писаль «puška» — писалил «puškoju».
Prětvoriteljny padež označaje prěhod imennika iz jednogo stanja v drugo ili jegovo nahodženje v oprěděljenom stanju. Imaje ukazatelje -г, -ыг, -иг:Ма̄н ся̄нюв ломтын нэ̄гла̄ва̄ве «Našu mater nazyvajut umnoju ženoju», ся̄рысь «morje» — ся̄рсиг «(stal) morjem».
Prinaležnost
Prinaležnost prědmeta jednoj ili inoj osobě izražaje se s pomočju osobno-privlastnjajučih sufiksov: ха̄п («lodka») — ха̄пум («moja lodka»); са̄грап («sěkyra») — са̄грапын («tvoja sěkyra»); u tyh sufiksov različajut se vse tri čisla. Prěd imennikom pri tom može staviti se osobny zaimennik: ва̄рмале ili тав ва̄рмале «jegovo dělo».
Pridavniky v mansijskom jezyku ne izměnjajut se ni po čislam, ni po padežam. Koristanje mansijskyh pričestij i dějepričestij odličaje se od koristanja medžuslovjanskyh.
Sintaksa
Poredok slov mansijskogo jezyka — SOV (podmět—dopolnjenje—prisudok).
Leksika
Leksika mansijskogo jezyka odličaje se dovoljno velikoju kolikostju pojetij, svezanyh s lovjenjem, jelenjevodstvom, rybnym promyslom (osnovne tradicijne zajetja mansi), označenjem vodojemov i prirodnyh měst. Tako, koristaje se okolo sedmi pojetij dlja označenja raznyh vidov mokrišč. V to že vrěme v jezyku v značiteljnom stupnju odsutstvuje vlastna publično-politična leksika. Dlja označenja takyh pojetij, pojavivših se v životu mansi v XX stolětju, tvorili se nove slova na osnově mansijskyh korenjev: пусмалтан кол («boljnica»), пусмалтан хум («lěkarj») i dr.
Mnoge mansijske slova sut mnogoznačne: tako, slovo та̄ври může označati «prašek, pilina, krošky», slovo хал — «razščep, razstojanje, odstup, prěryv», сартуӈкве — «mazati, trěti, piliti» i t. p.
Slovotvorjenje
V mansijskom jezyku dlja stvorjenja novyh slov široko koristaje se slovosloženje: ка̄тпатта «dlanj» («ruka + dno»), самтер «očky» («oko + železo»), янгуй «los» («veliky + zvěr»).
Često koristaje se sufiksacija, kako napriměr sufiks dlja tvorjenja glagolov -ӈкве. Razprostranjeno jest koristanje glagolnyh prědrastok.
V roli odnositeljnyh pridavnikov mogut izstupati imenniky: туи павыл («lětne jurty»; туи — «lěto»); нэ̄ маснут («ženska odědža»; нэ̄ — «žena»).[13]
Čislovnik
Čislovniky na mansijskom i madjarskom jezykah od 1 do 10:
- 1 — аква (акв) / egy
- 2 — китыг (кит) / kettő (két)
- 3 — хӯрум / három
- 4 — нила / négy
- 5 — ат / öt
- 6 — хо̄т / hat
- 7 — са̄т / hét (v tutom slově mansijskomu [s] odgovarjaje madjarsky [h])
- 8 — нёлолов / nyolc
- 9 — онтолов / kilenc
- 10 — лов / tíz
Pozajetja
Široky red slov byl pozajetym iz russkogo jezyka v mansijsky: «власть, организация, конституция, школа, журнал, тетрадь, книга, продавец, лётчик, вездеход» i dr. Byli pozajete takože take svezniky, kako «что» (že) i «потому что» (zato že). Usiljeno pozajetje slov iz russkogo jezyka i jegovy vliv idut od 1930-h godov v svezu s vteganjem mansi v sovrěmenny život i prěryvom jih tradicijnogo načina života. Zato že mansijske děti v nastoječe vrěme učet se v jednyh školah s russkojezyčnymi, vliv russkoj rěči na jih jezyk jest mnogo veliky: russke slova prěnimajut se skoro bez izměn; odznačaje se značny vliv russkogo jezyka i v rěči starših nositeljev.[14]
Sut takože pozajetja iz drugyh jezykov: napriměr, slova сӯр «pivo» i ня̄нь «hlěb» sut prišli iz jezyka komi, zato že mansi mnogo vzajemodějstvovali s komi. U nencev oni sut prěnjali někotore pojetja jelenjevodstva, kako napriměr сурты «godovaly jelenj».
Slovo «mamut», po jednomu iz domyslov, proishodi od mansijskogo манг онт — «zemjany rog».[15][16] Posrědstvom russkogo tuto slovo (rus.: мамонт) se dostalo v večšinstvo jezykov světa (ang.: mammoth, hindi: मैमथ, arab.: ماموت, kitajsky: 猛犸).
Pismennost
Poslě nekolika popytok, prědprijetyh v srědině XIX — početku XX stolětij, v 1931 godu byla stvorjena pismennost mansijskogo jezyka na osnově latinice, v 1938 godu prěvedena na kirilicu. V 1980 godu byla izvršena reforma pismennosti — v častnosti, byl vvedeny makron dlja označenja dolgoty samoglaskov.
Sovrěmenny mansijsky alfabet:[17]
| Velike bukvy | |||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
| А | А̄ | Б | В | Г | Д | Е | Е̄ | Ё | Ё̄ | Ж | З | И | Ӣ | Й | К | Л | М | Н | Ӈ | О | О̄ | П | Р | С | Т | У | Ӯ | Ф | Х | Ц | Ч | Ш | Щ | Ъ | Ы | Ы̄ | Ь | Э | Э̄ | Ю | Ю̄ | Я | Я̄ |
| Male bukvy | |||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
| а | а̄ | б | в | г | д | е | е̄ | ё | ё̄ | ж | з | и | ӣ | й | к | л | м | н | ӈ | о | о̄ | п | р | с | т | у | ӯ | ф | х | ц | ч | ш | щ | ъ | ы | ы̄ | ь | э | э̄ | ю | ю̄ | я | я̄ |
Priměr jezyka
Otryvok iz Universalnoj deklaracije prav člověka na srědnje-sosjvinskom govoru[18]:
- Ма̄ янытыл о̄лнэ мир пуссын аквхольт самын патэ̄гыт, аквте̄м вос о̄лэ̄гыт, аквте̄м нё̄тмил вос кинсэ̄гыт. Та̄н пуӈк о̄ньсе̄гыт, номсуӈкве ве̄рме̄гыт, э̄сырма о̄ньсе̄гыт, халанылт ягпыгыӈысь-яга̄гиӈысь вос о̄лэ̄гыт.
Literatura
Gramatiky:
- Емельянов А. И. К вопросам мансийской грамматики // «Советский Север», 1939, № 4.
- Ромбандеева, Е. И. (1989). Мансийский язык (na russkom). Ленинград: Просвещение. str. 240.
- Ромбандеева Е. И. Синтаксис мансийского языка. М., 1979
- Kálmán, Béla. Manysi nyelvkönyv. Budapest: Tankönyvkiadó, 1955.
- Liimola M. Zur Historischen Formenlehre des Wogulischen. I. Flexion der nomina, Helsinki, 1963.
- Murphy, Lawrence Walter. 1968. Sosva Vogul Grammar. Indiana University. [unpublished Ph.D. Dissertation]
- Pirotti G. Grammatica vogula (Con una scelta di poesi vogule). Parma, 1972.
- Rombandeeva, E. I. Wogulische Syntax. (aus dem Russischen ubertragen von Katharina Oestreich-Gelb). München: L. und E. Schiefer, 1984.
- Ромбандеева Е. И. Синтаксис современного мансийского языка. Ханты-Мансийск: УИП ЮГУ, 2013. 253 с.
- Ромбандеева Е. И. Современный мансийский язык: лексика, фонетика, графика, орфография морфология, словообразование. Ханты-Мансийск: УИП ЮГУ, 2013. 352 с.
- Сайнахова А. И. Диалектология мансийского языка. Ханты-Мансийск: ООО «Доминус», 2012. 104 с.
- Сайнахова А. И. Современный мансийский язык (фонетика, орфоэпия, графика, орфография, лексикология, фразеология, лексикография). Ханты-Мансийск: УИП ЮГУ, 2012.119 с.
- Honti, László (1998). The Uralic Languages. London — New York: Daniel Abondolo.
Slovniky:
- Баландин А. Н., Вахрушева М. П. Мансийско-русский словарь с грамматическими параллелями южно-мансийского (кондинского) диалекта. Л., 1958.
- Ромбандеева Е. И. Русско-мансийский словарь. Л., 1954.
- Чернецов В. Н., Чернецова И. Я. Краткий мансийско-русский словарь. М.-Л., 1936.
- Ahlqvist A. Wogulisches Wörterverzeichnis. Helsinki, 1891.
- Veenker W. Rückläufiges Wörterbuch der wogulischen Schriftsprache. Wiesbaden, 1971.
- Ромбандеева Е. И., Кузакова Е. А. Словарь мансийско-русский и русско-мансийский. Л.: Просвещение, 1982.360 с.
- Ромбандеева Е. И. Русско-мансийский словарь: для учащихся 5—9 кл. СПб.: ООО «Миралл», 2005. 360 с.
- Мансийско-русский словарь (кондинский диалект мансийского языка) / Сост. Е. А. Кузакова. Шадринск: Исеть, 2001. 99 с.
Iztočniky
- ↑ Rantanen, Timo; Tolvanen, Harri; Roose, Meeli; Ylikoski, Jussi; Vesakoski, Outi (8 junija 2022). "Best practices for spatial language data harmonization, sharing and map creation—A case study of Uralic". PLOS ONE (na anglijskom). 17 (6): e0269648. Bibcode:2022PLoSO..1769648R. doi:10.1371/journal.pone.0269648.
- ↑ Rantanen, Timo, Vesakoski, Outi, Ylikoski, Jussi, & Tolvanen, Harri. (2021). Geographical database of the Uralic languages (v1.0) [Data set]. Zenodo. https://doi.org/10.5281/zenodo.4784188
- 1 2 "Rosstat — Itogy VPN-2020. Tom 5 Nacionalny sostav i vladěnje jezykami. Tablica 6. Naseljenje po rodnomu jezyku". Bylo arhivovano iz iztočnika 13 februara 2023. Data dostupa: 4 februara 2024.
- 1 2 3 Salminen, T. (2023). "Demography, endangerment, and revitalization". The Uralic Languages. 2: 101–102.
- ↑ Ромбандеева, 1989. с 3.
- ↑ Rédei, Károly (1988). Uralisches etymologisches Wörterbuch. Budapest: Akadémiai Kiadó. str. 866–867. Bylo arhivovano iz iztočnika 21 novembra 2015.
- ↑ "Fasmer: vogul". Data dostupa: 1 januara 2024.
- ↑ Daniel Mario Abondolo; Riitta-Liisa Valijärvi, red. (2023). The Uralic languages. Routledge language family (Second izd.). Abingdon, Oxon ; New York, NY: Routledge. str. 101–102. ISBN 978-1-138-65084-8.
- ↑ A. N. Balandin «Samoučitelj mansijskogo jezyka», 1960 g., str. 5
- ↑ Rombandejeva, E. I. (2019). Sovrěmenny mansijsky jezyk: leksika, fonetika, grafika, ortografija, morfologija, slovotvorjenje. Tjumenj: Obsko-ugrsky institut prikladnyh izslědovanij i razrabotok. str. 29. ISBN 978-5-6040210-8-8.
- ↑ A. N. Balandin «Samoučitelj mansijskogo jezyka», 1960 g., str. 6—8.
- ↑ Kálmán, B. (1965). "Vogul Chrestomathy". Indiana University Publications. Uralic and Altaic Series. 46: 4–5.
- ↑ A. N. Balandin «Samoučitelj mansijskogo jezyka», 1960 g., str. 9—10
- ↑ A. N. Balandin «Samoučitelj mansijskogo jezyka», 1960 g., str. 13—14.
- ↑ Mamut // Školjny etimologičny slovnik russkogo jezyka. Proishoženje slov / N. M. Šansky, T. A. Bobrova — M.: Drofa, 2004.
- ↑ Sut etimologije i iz drugyh sibirskyh jezykov.
- ↑ "Pismennost mansi". Obsko-ugrsky institut prikladnyh izslědovanij. Bylo arhivovano iz iztočnika 3 oktobra 2019. Data dostupa: 12 dekembra 2019.
- ↑ Rombandejeva, Svetlana (17 septembra 2014). "Ма̄ янытыл о̄лнэ мир ма̄гыс хансым ма̄к потыр - Universalna deklaracija prav člověka". Лӯима̄ сэ̄рипос (18).
Vněšnje linky
- Elektronna kolekcija izdanij na mansijskom jezyku
- Centr izučanja hantyjskogo jezyka
- Mansijsky jezyk: Nedoopisany jezyk byvših gospodarjev Urala
- Dokumentacija i izučanje vrhnjelozvinskogo dialekta
- Tutoj članok imaje prěvod iz članka «Мансийский язык» v Vikipediji na russkom (spis avtorov; dozvoljenje CC BY-SA 4.0).
