Jump to content

Wp/isv/Kuhnja

From Wikimedia Incubator
< Wp | isv
Wp > isv > Kuhnja

Kuhnja (takože kulinarija, od lat.: culina — «kuhnja») jest sokupnost tradicij i receptov pripravjenja jedy, obuslovjenyh historičnimy, geografičnymi, kulturnymi i inymi uslovjami. Kuhnje imajut etnične, regionalne i ine osoběnnosti. Na kuhnju v prvom redu vlivajut ingredijenty, ktore možno nabaviti v konkretnoj městnosti. Silno vlivanje na městnu kuhinju mogut takože imati religiozne zabrany i tradicije v jedě.

Globalna kuhnja jest kuhnja, ktora jest koristana po cělomu světu i ktora može byti klasifikovana suglasno občemu koristanju osnovnyh produktov poživjenja, vklučno zrnovnyh kultur, prěpracovanyh produktov i tukov.

Historija

[edit | edit source]

Davnost: prvotno kuhanje

[edit | edit source]

Historija světovoj kuhnje začinaje se v davnosti, kogda člověk prvo počel dobyvati sebe poživjenje. Priměnjenije ognja za pripravjenje jedy — okolo 140 000–110 000 lět prěd n. e. — jest jednym iz najvažnějšyh odkrytij v historiji člověčstva.

Medžu 8000 i 40 000 lětami prěd n. e. člověk gotovil jedu jej droběnjem, mlěnjem, pečenjem i žarjenjem. V 1300 roku prěd n. e. v Kitaju jest byl zapisany prvy recept na světu — salat s marinovanym karpom. Na početku 1. tysečlětja n. e. sut byli otvorene prve školy kuharskoj umětnosti v Drěvnom Rimu.

Kitajska kuhnja

[edit | edit source]
Tradično kitajsko jělo — jedna iz najstaršyh kulinarskyh tradicij na světu.

Unikalne tradicije kitajskoj kuhnje sut byti stvorjene ješče 5000 lět prěd n. e. Glavne osoblivosti drěvnokitajskoj kuhnje, sahranjene do sučasnyh dnjev, sut koristnost, raznorodnost produktov, mnogoetapnost pripravjenja bljud i estetika prědstavjenja. Kulinarija v Kitaju vsegda byla ocěnjivana kako umětnost. Kitajci jedni iz prvyh v světovoj historiji počeli dělati vino — iz ryže, a pozdněje iz prosa.

Antičny Rim

[edit | edit source]

Rim iměl jest razvitu kulinarnu kulturu. Napitky i zakusky sut byti prědlagane i v banjah, i na ulicah, i v času družskyh ili dělovyh shodok. Cvětli razne traktiry i krčmy. Obědnym salam i kuhnjam v rimskoj arhitekturě bylo posvěčeno osoblivo čuvanje.

Srědnjevěčje i renesans

[edit | edit source]
Restoracija znajema kako TailleventTaljevan (Taillevent) Guillauma TirelaГиљома Тирела (Guillaume Tirel), — dvorskogo kuhara francuzkogo kralja i autora jednoj iz prvyh kuharskyh knig.

V Srědnjevěčju v historiji italijanskoj kuhnje slučil se někaky zastoj, ktory zakončil se v samom koncu tutoj epohy. Italijani odnova počeli tvoriti, i uže v tamtom času sut objevili se znane po celomu světu italijanske bljuda.

V 1066 roku Normanci sut privezli v Britaniju italijanske i francuzske metody kulinarii. V 1200 roku v Indiji i arabskyh stranah pojevily se prve makarony. Na početku 17. stolětja centrom kuharskoj umětnosti se stala Francija.

Novo vrěme: globalizacija kuhnje

[edit | edit source]
Auguste EscoffierОгюст Эскофье (Auguste Escoffier) — «kralj kuharov» i reformator francuzke kuhnje.

V 1553 roku v Evropu iz Ameriky byl privezeny kartofelj. Iz tutogo časa vo Franciji proizhodet iztoky klasičnoj francuzskoj kuhnje.

V Sěvernoj i Južnoj Amerikah, tradična kuhnja evropejskyh imigrantov byla adaptovana dodavanjem mnogyh městnyh ingredientov. Mnoge osnovne produkty poživjenja, ktore jedajut po vsemu kontinentu, kako kukuruza, bob i kartofelj, imajut městno proizhodženje.

Tipy kuhnij

[edit | edit source]

Narodna i regionalna kuhnja

[edit | edit source]

Narodna kuhnja jest sokupnostju kulinarnyh tradicij i praktik, razprostranjenyh v oprědělenom regionu ili koristanyh někakoju etničnoju skupinoju. Kako pravilo, svoje ime narodna kuhnja dobyvaje od regiona razprostranjenija ili města vozniknutja. Na formovanije gastronomičnyh prědpočitanij raznyh narodov světa vlivaje klimatu regiona — tym, ktore produkty možno izrastiti v prirodnyh uslovjah.

Seljanska kuhnja

[edit | edit source]

Seljanska kuhnja sostoji iz tipičnih bljud seljan, ktore sut pripravjne iz městnyh, dostupnyh i deševyh ingredientov. Seljani bili jedni iz najubogyh slojev populacije, i suglasno, take bljuda, kako pravilo, odličajut se prostotoju pripravjenja i sytnostju, zatože izvorno tutoju jedoju bylo neobhodno nakrmiti neimučih ljudij, zajetyh fizičnym trudom v zemjedělstvu.[1]

Vysoka kuhnja

[edit | edit source]

Nazvanje «Vysoka kuhnja» (haute cuisine) odnosi se k rafinovanoj kuharskoj tradicije, razvitoj vo Franciji i razprostranjenoj po vsemu světu. Ona harakterizuje se detalnym pripravjenijem, preciznimi tehnikami i vysokoj kakostju ingredientov.

Vegetarianska kuhnja

[edit | edit source]

Vegetarianska kuhnja objedinjaje v sebe kako tradično vegetarianske bljuda raznyh kuhnij světa, tako i adaptovane versije izvorno nevegetarianskyh blnud. Ona harakterizuje se prěd vsem odsutstvom mesnyh iztvorov.

Domašna kuhnja

[edit | edit source]

Domašna kuhnja jest sokupnostju tradicij i receptov pripravjenja jedy v domašnyh uslovjah s pomočju zakladnogo bytovogo inventara. Prědstavjena jest prostoju, nedragoju jedoju iz dostupnyh produktov, pripravjenoju doma v malyh množstvah.

Vlivanija na kuhnju

[edit | edit source]
Raznoobrazije pripravok — jedin iz glavnyh faktorov formovanja regionalnyh kuhnij.

Na kuhnju vlivajut mnoge faktory:

Pripravky i zapravky sut byti otkrity ljudmi ješče v drěvnyh časah. Blagodare tutym produktam, bljuda pritrimajut nove svojstva i vkusy, a kulinarna umětnost se doskonali.

Světove kuhnje

[edit | edit source]

Globalna kuhnja jest kuhnja, ktora jest praktikovana po vsem světě. Medžu najznamenitějšymi světovymi kuhnjami sut:

Iztočniky

[edit | edit source]
  1. Montanari, Massimo (1994). The Culture of Food. Blackwell. ISBN 978-0-631-19578-2 Check |isbn= value: checksum (pomoč).

Gledite takože

[edit | edit source]