Wp/isv/Kuhnja
Kuhnja (takože kulinarija, od lat.: culina — «kuhnja») jest sokupnost tradicij i receptov pripravjenja jedy, obuslovjenyh historičnimy, geografičnymi, kulturnymi i inymi uslovjami. Kuhnje imajut etnične, regionalne i ine osoběnnosti. Na kuhnju v prvom redu vlivajut ingredijenty, ktore možno nabaviti v konkretnoj městnosti. Silno vlivanje na městnu kuhinju mogut takože imati religiozne zabrany i tradicije v jedě.
Globalna kuhnja jest kuhnja, ktora jest koristana po cělomu světu i ktora može byti klasifikovana suglasno občemu koristanju osnovnyh produktov poživjenja, vklučno zrnovnyh kultur, prěpracovanyh produktov i tukov.
Historija
[edit | edit source]Davnost: prvotno kuhanje
[edit | edit source]Historija světovoj kuhnje začinaje se v davnosti, kogda člověk prvo počel dobyvati sebe poživjenje. Priměnjenije ognja za pripravjenje jedy — okolo 140 000–110 000 lět prěd n. e. — jest jednym iz najvažnějšyh odkrytij v historiji člověčstva.
Medžu 8000 i 40 000 lětami prěd n. e. člověk gotovil jedu jej droběnjem, mlěnjem, pečenjem i žarjenjem. V 1300 roku prěd n. e. v Kitaju jest byl zapisany prvy recept na světu — salat s marinovanym karpom. Na početku 1. tysečlětja n. e. sut byli otvorene prve školy kuharskoj umětnosti v Drěvnom Rimu.
Kitajska kuhnja
[edit | edit source]
Unikalne tradicije kitajskoj kuhnje sut byti stvorjene ješče 5000 lět prěd n. e. Glavne osoblivosti drěvnokitajskoj kuhnje, sahranjene do sučasnyh dnjev, sut koristnost, raznorodnost produktov, mnogoetapnost pripravjenja bljud i estetika prědstavjenja. Kulinarija v Kitaju vsegda byla ocěnjivana kako umětnost. Kitajci jedni iz prvyh v světovoj historiji počeli dělati vino — iz ryže, a pozdněje iz prosa.
Antičny Rim
[edit | edit source]Rim iměl jest razvitu kulinarnu kulturu. Napitky i zakusky sut byti prědlagane i v banjah, i na ulicah, i v času družskyh ili dělovyh shodok. Cvětli razne traktiry i krčmy. Obědnym salam i kuhnjam v rimskoj arhitekturě bylo posvěčeno osoblivo čuvanje.
Srědnjevěčje i renesans
[edit | edit source]
V Srědnjevěčju v historiji italijanskoj kuhnje slučil se někaky zastoj, ktory zakončil se v samom koncu tutoj epohy. Italijani odnova počeli tvoriti, i uže v tamtom času sut objevili se znane po celomu světu italijanske bljuda.
V 1066 roku Normanci sut privezli v Britaniju italijanske i francuzske metody kulinarii. V 1200 roku v Indiji i arabskyh stranah pojevily se prve makarony. Na početku 17. stolětja centrom kuharskoj umětnosti se stala Francija.
Novo vrěme: globalizacija kuhnje
[edit | edit source]
V 1553 roku v Evropu iz Ameriky byl privezeny kartofelj. Iz tutogo časa vo Franciji proizhodet iztoky klasičnoj francuzskoj kuhnje.
V Sěvernoj i Južnoj Amerikah, tradična kuhnja evropejskyh imigrantov byla adaptovana dodavanjem mnogyh městnyh ingredientov. Mnoge osnovne produkty poživjenja, ktore jedajut po vsemu kontinentu, kako kukuruza, bob i kartofelj, imajut městno proizhodženje.
Tipy kuhnij
[edit | edit source]Narodna i regionalna kuhnja
[edit | edit source]Narodna kuhnja jest sokupnostju kulinarnyh tradicij i praktik, razprostranjenyh v oprědělenom regionu ili koristanyh někakoju etničnoju skupinoju. Kako pravilo, svoje ime narodna kuhnja dobyvaje od regiona razprostranjenija ili města vozniknutja. Na formovanije gastronomičnyh prědpočitanij raznyh narodov světa vlivaje klimatu regiona — tym, ktore produkty možno izrastiti v prirodnyh uslovjah.
Seljanska kuhnja
[edit | edit source]Seljanska kuhnja sostoji iz tipičnih bljud seljan, ktore sut pripravjne iz městnyh, dostupnyh i deševyh ingredientov. Seljani bili jedni iz najubogyh slojev populacije, i suglasno, take bljuda, kako pravilo, odličajut se prostotoju pripravjenja i sytnostju, zatože izvorno tutoju jedoju bylo neobhodno nakrmiti neimučih ljudij, zajetyh fizičnym trudom v zemjedělstvu.[1]
Vysoka kuhnja
[edit | edit source]Nazvanje «Vysoka kuhnja» (haute cuisine) odnosi se k rafinovanoj kuharskoj tradicije, razvitoj vo Franciji i razprostranjenoj po vsemu světu. Ona harakterizuje se detalnym pripravjenijem, preciznimi tehnikami i vysokoj kakostju ingredientov.
Vegetarianska kuhnja
[edit | edit source]Vegetarianska kuhnja objedinjaje v sebe kako tradično vegetarianske bljuda raznyh kuhnij světa, tako i adaptovane versije izvorno nevegetarianskyh blnud. Ona harakterizuje se prěd vsem odsutstvom mesnyh iztvorov.
Domašna kuhnja
[edit | edit source]Domašna kuhnja jest sokupnostju tradicij i receptov pripravjenja jedy v domašnyh uslovjah s pomočju zakladnogo bytovogo inventara. Prědstavjena jest prostoju, nedragoju jedoju iz dostupnyh produktov, pripravjenoju doma v malyh množstvah.
Vlivanija na kuhnju
[edit | edit source]
Na kuhnju vlivajut mnoge faktory:
- Geografija i klimat — dostupnostj městnyh produktov
- Religija — poživjenske zabrany i tradicije (kako kašrut v jevrejskoj kuhnji ili halal v islamskoj)
- Historija i migracija — vnošenje novyh produktov i tehnik prěz kontakty s drugimi kulturami
- Ekonomika — dostupnost i cěna produktov
- Tehnologičny razvoj — nove metody konservacije i pripravjenja jedy
Pripravky i zapravky sut byti otkrity ljudmi ješče v drěvnyh časah. Blagodare tutym produktam, bljuda pritrimajut nove svojstva i vkusy, a kulinarna umětnost se doskonali.
Světove kuhnje
[edit | edit source]Globalna kuhnja jest kuhnja, ktora jest praktikovana po vsem světě. Medžu najznamenitějšymi světovymi kuhnjami sut:
- Francuzska kuhnja — vysoka kuhnja, sosy, syry, vino
- Italijanska kuhnja — pasta, pica, rizoto
- Kitajska kuhnja — testoviny, ryž, raznorodne sosy i pripravy
- Japonska kuhnja — suši, ramen, minimalizm v pripravjenju
- Indijska kuhnja — bogatstvo pripravok/specij i vegetarianskyh bljud
- Meksikanska kuhnja — kukuruza, čili, bob
- Grečska i srědzemnomorska kuhnja — maslinovy olej, ryba, zelenina
Iztočniky
[edit | edit source]- ↑ Montanari, Massimo (1994). The Culture of Food. Blackwell. ISBN 978-0-631-19578-2 Check
|isbn=value: checksum (pomoč).
Gledite takože
[edit | edit source]