Wp/isv/Hinduizm
Možete pomogti Wikipediji, popravivši jego. (avgust 2025)
Hinduizm jest indijskoju religijeju i duhovnoju tradicijeju, objedinjenoju črěz pridržanje koncepta dharma, kosmičnogo poredka, održavanogo od věrnikov črěz obredy i pravedno žitje, kako jest objavjeno v Vědah. Slovo Hindu jest ekzonim i hinduizm često nazyvaje se najstaršeju živoju religijeju na světě; on takože byvaje imenovany modernym terminom "Sanātana Dharma". Vaidika Dharma i Arja Dharma sut historične endonimy dlja hinduizma.
Hinduizm vključaje razne sistemy mysljenja s občimi konceptami, ktore obhvačajut teologiju, mitologiju i druge temy v tekstah. Hinduistične teksty dělet se na Śruti i Smṛti. Glavne hinduistične pisanja sut Vědy, Upanišady, Purany, Mahabharata (vključajuči knigu Bhagavad Gita), Ramajana i Agamy. Glavne pojetja věrovanja sut karma (dějanja, naměr i slědstva), sansāra (krug smrti i povtorjenogo rodženja) i četyri Puruṣārtha — pravilne cělji ljudskogo žitja: dharma (etika/obvezky), artha (bogatstvo/rabotanje), kama (želanja/strasti) i mokša (osvobodženje/izbavjenje od strasti i koněčno od sansāry).
Definicije
[edit | edit source]"Hinduizm" jest obhvatny termin, ktory označaje široky diapazon poněkogda protivorěčivyh i često konkurujučih tradicij. V zapadnoj etnografiji, termin označaje fuziju ili sintezu raznyh indijskih kultur i tradicij, s različnymi korenjami i bez osnovatelja. Tuta hinduistična sinteza pojavila se poslě vědskogo perioda, medžu periodom drugoj urbanizacije i rano-klasičnym periodom hinduizma, kogda byli sostavjene eposy i prve Purany. On procvital v srědnjevěčnoj Indiji, s upadkom budizma v Indiji. Variacije hinduizma v věrovanjah i široky diapazon tradicij dělajut težkym opreděliti jego kako religiju v zapadnyh tradicijnyh pojetjah.
Hinduizm vključaje raznolikost idej o duhovnosti i tradicijah; hinduisti mogut byti politeistični, panteistični, panenteistični, pandeistični, henoteistični, monoteistični, monistični, agnostični, ateistični ili humanistični.[1][2]
Po slovam Махатма Ганди (Mahatma Gandhi)Mahatma Gandhi (Mahatma Gandi), "člověk može ne věriti v Boga i vse ravno nazyvati sebe hinduistom".[3]
Po slovam Венди Донигер (Wendy Doniger)Wendy Doniger (Vendi Doniger), "ideje o vsih glavnyh pytanjah věry i stila žitja – vegetarijanstvo, nenasilje, věra v prěrodženje, daže kasty – sut prědmety debaty, a ne dogma".
Tipologija
[edit | edit source]
Hinduizm, kako on jest obyčno znajemy, može byti poděljeny na nekoliko glavnyh tokov. Iz historičnogo dělenja na šest daršan (filozofij), dvě školy, Vedanta i joga, sut nyně najvyše značne. Šest astičnyh škol hinduističnoj filozofije, ktore priznavajut avtoritet Ved, sut: Samkhja, joga, Njaja, Vaišešika, Mimamsa i Vedanta.
Klasifikovane po osnovnom božstvu ili božstvah, četyri glavne moderne toky hinduizma sut Vaišnavizm (Višnu), Šivaizm (Šiva), Šaktizm (Devi) i Smartizm (pet božstv, traktovanyh kako rovna). Hinduizm takože priznavaje mnogo božstv. Mnogi hinduisti razgledajut božstva kako aspekty ili manifestacije jednoj bezličnoj absolutnoj ili krajnjej realnosti, a něktori hinduisti tvrdet, že konkretno božstvo prědstavjaje najvyšše, a razna božstva sut niže manifestacije togo najvyššego.
Raznolikost i jedinstvo
[edit | edit source]Raznolikost
[edit | edit source]Hinduistična věrovanja sut široka i raznorodna, i tako hinduizm često nazyvajut „rodinoju religij", a ne jednoju religijeju.[4] V vsakoj tradiciji v hinduizmě sut različne teologije, praktiky i sveta pisanja, vključajuči unikalne interpretacije, komentary i proizvodne raboty, ktore bazirujut se na osnovnyh pisanijah.[5]
Hinduizm ne imaje „unifikovany sistem věrovanja v deklaraciji věry ili kredo", ale jest krovnym terminom dlja mnogyh religioznyh fenomenov Indije.
Sanatana Dharma
[edit | edit source]
Dlja svojih věrnikov, hinduizm jest tradicijny sposob žitja.[9]
Sanatana Dharma označaje „věčny, bezvrěmenny sbor istin" i tako hinduisti gledajut na počatky svojej religije. Ona jest gledana kako věčne istiny i tradicije s počatkami vně ljudskoj historije – istiny božsky objavjene (Šruti) v Vědah, najstarših pisanjah světa. Dlja mnogyh hinduistov, hinduizm jest tradicija, ktoru možno slěditi do starověkogo vědskogo perioda. Zapadny termin „religija", ako označaje „dogmu i instituciju, slědujuču jednomu osnovatelju", ne jest vhodny dlja jihnoj tradicije.
Sanatana Dharma historično označaje „věčne" obvezky, religiozno zapověděne v hinduizmě — obvezky take kako čestnost, neškoditi živym (ahimsa), čistota, dobra volja, milosrdje, trpěnje, samokontrola, ščedrost i asketizm. Tute obvezky upotrěbjajut se nezavisno od klasy, kasty ili sekty hinduista.[10]
Vaidika Dharma
[edit | edit source]Něktori nazyvajut hinduizm Vaidika dharma, pomimo tantričnyh objavjenj. Slovo 'Vaidika' v sanskrtu znači „izvedeno iz ili po Vědě" ili „s Vědoju svezany".[11] Tradicijni učeni upotrěbjajut terminy Vaidika i Avaidika, tyh, ktori prijimajut Vědy kako avtoritativny iztočnik i tyh, ktori ne, da by razdělili razne indijske školy od džajnizma, budizma i čarvaky. Po slovam Klausa Klostermajera, termin Vaidika dharma jest najranšim samonazvanym imenom hinduizma. Po slovam Arvinda Šarmy, historične dokazy pokazyvajut, že „hinduisti označajut svoju religiju terminom vaidika dharma ili variantom togo" v 4-om stolětju n. e.[12]
Něktore hinduistične religiozne iztočniki razgledajut osoby ili grupy, ktore oni nazyvajut nevědičnymi, kako heretikov (pāṣaṇḍa/pākhaṇḍa). Napr. Bhāgavata Purāṇa smatraje budistov, džajnov i něktore šivaistične grupy kako heretikov.[13]
Rane sanskrtske teksty različajut vaidika, vaišnava, šaiva, šakta, saura, budističnu i džajnsku tradicije. No v pozdnom 1-om tysečolětju n. e. stvorila se kompleksna koncepcija hinduizma, različna od budizma i džajnizma.
Termin Vaidika dharma označaje kodeks praktik „na osnově Věd", no točny smysl jest nejasny. Vaidika dharma ili „vědičny sposob žitja" ne znači, že hinduizm jest nužno religiozny ili že hinduisti imajut uniformno institucionalno značenje za tutoj termin. Mnogi religiozni hinduisti implicitno priznavajut avtoritet Věd, no često to jest „prosto deklaracija, že někto smatra sebe hinduistom".
Pravna definicija
[edit | edit source]Бал Гангадхар ТилакBal Gangadhar Tilak definoval hinduizm v Gita Rahasya (1915): „Prijimanje Věd s poštovanjem; priznanje, že sposoby spasenja sut raznorodne; i osvědomljenje, že množstvo božstv k poštovanju jest veliko".[14][15] Tuta definicija byla citovana Indijskym Najvyššim Sudom v 1966 i v 1995 godu kako „adekvatna i zadovoljajuča definicija".[16]
Ronald Inden
[edit | edit source]Ronald Inden govori, že pokus klasifikovati hinduizm po tipologiji načel se v imperialnyh časah, kogda misionari i kolonialni činovniki htěli razuměti i pokazyvati hinduizm v shodě s jihnymi interesami. Hinduizm byl interpretovany ne iz duha razuma, ale iz fantazije i tvorčego voobraženja, ne konceptualno, ale simbolično, ne etično, ale emocionalno, ne racionalno ili duhovno, ale iz kognitivnoj mistiky. Od plemennyh animističnyh věrovanij do budizma vse bylo vključeno kako čest hinduizma. Rane iztočniki ustanovili tradiciju i naučne prědpoklady dlja tipologije hinduizma. Hinduizm, po slovam Indena, ne byl taky, kako imperialne religiozne stereotipy prědstavjali, i ne jest vhodno sravnjavati hinduizm jedino s monističnym panteizmom i filozofskym idealizmom Advajta-vedanty.[17]
Něktori akademici prědlagajut, že hinduizm možno razgledati kako kategoriju s „nejasnymi krajami", a ne kako dobro opreděljenu i tvrdu sučnost. Něktore formy religioznogo izražanja sut centralne za hinduizm, a druge, ne tako centralne, vse sut vnutri kategorije.[18]
Iztočniky
[edit | edit source]- ↑ Lipner (2009), str. 8: "[...] ne trěba byti religioznym v opisanom minimalnom smyslě, da by byti prijetym kako hinduist od drugyh hinduistov, ili samoopreděliti se kako hinduist. Člověk može byti politeistom ili monoteistom, monistom ili panteistom, henoteistom, panenteistom, pandeistom, daže agnostikom, humanistom ili ateistom, i vse ravno byti uvažanym za hinduista."
- ↑ Kurtz, Lester, red. (2008). Encyclopedia of Violence, Peace and Conflict. Academic Press. ISBN 978-0-12-369503-1.
- ↑ МК Ганди (MK Gandhi)MK Gandhi (MK Gandi), The Essence of Hinduism, Redaktor: ВБ Кхер (VB Kher)VB Kher (VB Kher), Navajivan Publishing, str. 3
- ↑ "Hinduism". History.com. 30 septembra 2019. Data dostupa: 23 aprilja 2020.
- ↑ Дасгупта (Dasgupta)Dasgupta (Dasgupta), Surendranath; Банарсидасс (Banarsidass)Banarsidass (Banarsidass), Motilall (1992). A history of Indian philosophy (part 1), str. 70.
- ↑ Valmiki Ramajana, Ajodhja kanda, sarga 6, sloka 1, 2 i 3
- ↑ "Hram Srirangam bogaty detaljami". The Hindu. 3 aprilja 2014. Bylo arhivovano iz iztočnika 16 avgusta 2023. Data dostupa: 28 avgusta 2023.
- ↑ "Či rodil se Rama v Ajodhji?". Mumbai Mirror. Bylo arhivovano iz iztočnika 14 avgusta 2020. Data dostupa: 28 avgusta 2023.
- ↑ Insoll, Timothy (2001). Archaeology and world religion. Routledge. ISBN 978-0-415-22155-9. Data dostupa: 29 dekembra 2020.
- ↑ "Sanatana dharma — Hinduism". Encyclopædia Britannica. Bylo arhivovano iz iztočnika 3 maja 2015. Data dostupa: 17 novembra 2016.
- ↑ Monier-Williams, Monier (1988). "Sanskrit English Dictionary". sanskritdictionary.com. Bylo arhivovano iz iztočnika 29 dekembra 2020. Data dostupa: 24 julija 2018.
- ↑ Sharma, A (1985). "Did the Hindus have a name for their own religion?". The Journal of the Oriental Society of Australia. 17 (1): 94–98. Bylo arhivovano iz iztočnika 4 mareca 2021. Data dostupa: 17 mareca 2021.
- ↑ Valpey, Kenneth Russell; Gupta, Ravi Mohan (2013). The Bhāgavata Purāṇa, sacred text and living tradition, str. 146. Columbia University Press.
- ↑ Kohli Hari Dev (2010), Supreme Court On Hindu Law, str. 251.
- ↑ Ved P. Nanda (red.) (2016), Compassion in the 4 Dharmic Traditions, str. 71.
- ↑ Peter Beyer, Religions in Global Society.
- ↑ Ronald Inden (2001), Imagining India, Indiana University Press, ISBN 978-0-253-21358-7, str. 117–122, 127–130.
- ↑ Ferro-Luzzi, Gabriella Eichinger (1991), Hinduism Reconsidered, Manohar, Delhi, str. 187–195.