Wp/isv/Ibn Haldun
| Ibn Haljdun ابن خلدون | |
|---|---|
Bjust Ibn Haljduna, Bejaia, Alžir | |
| Biografija | |
| Rodil se: | 27 maja 1332 Tunis, Hafsidsky Sultanat |
| Umrl: | 17 marca 1406 (73 goda) Kair, Mamluksky Sultanat |
| Religija: | Islam (Sunity) |
| Akademična dějatelnost | |
| Oblast: |
|
| Značime ideje | |
| |
| Glavne tvorby | |
|
Muqaddimah (Kitab al-Ibar) | |
Ibn Haldun (arab. عبد الرحمٰن بن مُحمَّد بن خلدون الحضرمي; Abu Zejd Abdurahman ibn Muhamad ibn Haldun al-Hadrami; 27 maja 1332 – 17 marca 1406 goda) – byl arabskym islamskym naučnikom, historikom, filozofom i sociologom. On jest široko znany kako jedin iz največših filozofov Srědnjevěčja, i, suglasno redu naučnikov, mni se kako jedin prvoosnovateljev historiografije, sociologije, ekonomiky i demografičnyh studiovanij.
Jego najvyše znana kniga, «Mukadima» ili «Prolegomena», ktoru, kako on sam utvrdžaje v svojej avtobiografiji, on napisal za šest měsecev, okazala vliv na osmanskyh historikov 17-go i 19-go stolětij, takyh kako Katip Čelebi, Mustafa Naima i Ahmed Dževdet Pasha, ktori koristali jej za analizy rasta i upadka Osmanskoj Imperije. Ibn Haldun komunikoval s Tamerlanom, osnovateljem imperije Timuridov.
Jego imenujut jednym iz najvyše dostojnyh muzulmanskyh i arabskyh naučnikov i historikov. V poslědne gody tvorby Ibn Halduna sravnjajut s tvorbami vlivateljnyh evropejskyh filozofov, takyh kako Nikolo Makijaveli, Džambatista Viko, David Jum, Hegel, Karl Marks i Ogust Kont, takože ekonomistov Davida Rikardo i Adama Smita, prědpolagajuči, že jih ideje našli precedent (ačekoli ne prěmy vliv) v jego tvorbah. On takože okazal silny vliv na něktoryh islamskyh mysliteljev.
Iztočniky
Tutoj članok imaje prěvod iz članka «Ibn Khaldun» na anglijskom (spis avtorov; dozvoljeńje CC BY-SA 4.0).