Wp/cnr/Hermeneutika

From Wikimedia Incubator
< Wp‎ | cnr
(Redirected from Wp/cnr/hermeneutika)
Wp > cnr > Hermeneutika

Hermeneutika razvila se iz teologije i prava (teološka hermeneutika), a potom iz filozofije, pjesništva, retorike i istorije, vjeruje se da je prvi hrišćanski hermeneutičar bio sam Isus Hrist, prvi teolog Pavle, zatim Avgustin, Toma Akvinski. Ona se dalje počela javljati u djelima filozofskih pisaca, tako da svoje porijeklo vuče još od Platona i Aristotela. Iz filozofije proširila se na književne tekstove gđe se oslobodila teološkog nasljeđa. Utemeljivačem moderne hermeneutike smatra se njemački teolog i filozof Fridrih Danijel Ernst Šlajermaher, koji hermeneutiku definiše kao „umjetnost tumačenja“.Veliki uticaj na hermeneutički pravac u filozofiji ima i stav Fridriha Ničea po kome ne postoji nikakav izvorni smisao teksta,već samo interpretacija,što je tema koja će naročito inspirisati Deridu i ostale postmoderniste. Otuda se javlja termin filozofska hermeneutika, koja postavlja pitanja o tome kako je moguće razumijevanje. Za Vilhelma Diltaja, razumijevanje „označava osnovnu dimenziju čovekovog postojanja koja ne postoji bez razumevanja sveta i samorazumevanja koje se odvija zahvaljujući jezičnosti i istoričnosti. Tako shvaćeno razumevanje prethodi svakom znanju i svakoj spoznaji“. Stoga, hermeneutika Vilhelma Diltaja prestaje da bude „vještina“ i postaje područje opšte teorije saznanja. Ovakvu hermeneutičku koncepciju Diltaja dovodi u pitanje Martin Hajdeger, koji dokazuje da razumijevanje nije način spoznaje, već način postojanja. Svakom razumijevanju mora prethoditi pred-razumijevanje, što znači da interpretator, prije nego što počne da interpretira, već pośeduje razumijevanje svijeta i raspolaže jasnim saznanjima o tome šta treba da interpretira. Hermeneutika tako obuhvata područje svakodnevnog života, čiji dijahronijski razvoj pokazuje da se postepeno širila počev od tumačenja jednog teksta – Biblije, preko tumačenja antičkih pjesnika i filozofa, sve do tekstova čije su interpretacije zastupali Šlajermaher, potom Diltaj, a onda i Hans-Georg Gadamer za koga interpretacija tekstova ima jezički karakter. Za francuskog filozofa Pol Rikera „ne postoji opšta hermeneutika, ne postoji univerzalni kanon za egzegezu, postoje samo posebne i međusobno suprotstavljene teorije koje govore o pravilima interpreatcije“.

Literatura =[edit | edit source]

  • Ana Bužinjska, Mihal Pavel Markovski, Književne teorije XX veka, prevela Ivana Đokić-Saunderson, Službeni glasnik, Beograd, 2009.

Vanjske veze[edit | edit source]

Reference[edit | edit source]