Wp/cnr/ Holmija (knez Nikola Vasojević)

From Wikimedia Incubator
< Wp‎ | cnrWp > cnr > Holmija (knez Nikola Vasojević)
Jump to navigation Jump to search

Knez Nikola Milošević Vasojević (1797 - 1844), crnogorski iseljenik u Rusiju, visoki ruski oficir i vojni ataše u Carigradu, turski general kvartermajster, engleski konzul, inicijator Vasojevićko - poljske tajne vojne konvencije, putopisac i pjesnik, rodoslovnik i kartograf, Evropljanin sa četiri državljanstva i trinaest evropskih jezika, osnivač Knjaževine Holmije (Vasojevića), čiji je bio knez.

Biografija[edit | edit source]

Knez Nikola Milošević Vasojević, od oca kneza Staniše (Mihaila) i majke Jovane (Ane), rođene Nikšić, rođen je 1797. godine u ljevoriječkom selu Lopatama, u Crnoj Gori.

Sa nekoliko Trebješana, seli se u Rusiju 1804. godine i naseljavaju se u Novorsijskom srezu u Odetskoj guberniji. Vasojević je završio školovanje u kadetskom korpusu u Petrogradu, kao inženjerijski oficir službovao je u Rusiji 12 godina i dogurao je do čina kapetana. Kako su Trebješani u Rusiji često mijenjali svoja imena i prezimena, Nikola se, po očuhu, nazvao Gligorov Radonjić. Tamo je i njegova majka dobila ime Ana, a i ime njegovog oca Staniše promijenjeno je u Mihailo.

Nikola Vasojević (Radonjić) obreo se, oko 1830. godine, u Carigradu. Zbog čega je ovaj inženjer, ruski carski oficir, sa svojom porodicom došao u tursku prijestonicu, teško je utvrditi. Navedene su sumnje da je tursko povjerenje zadobio time što je sa nekim tajnim planovima prebjegao iz Rusije i odmah dobio posao predavača na oficirskoj školi u Carigradu.

U Carigradu se upoznao sa srpskim deputatom Dimitrijem Davidovićem i, po preporuci ondašnjeg ruskog poslanika, srpska deputacija ga je pozvala u Kneževinu Srbiju, kako bi kao vojni inženjer pomagao u utvrđivanju granice između Srbije i Turske.

Godine 1835, obilazi Skadar i Skadarski pašaluk kao turski general kvartermajster. Iste godine iz Skadra dolazi na Cetinje da se upozna sa Njegošem i obiđe zavičaj. Njegoš mu 24. novembra, na osnovu Povelje koju je našao u arhivi Cetinjskog manastira, izdaje uvjerenje kojim se dokazuje plemićko porijeklo.

Marta 1838. godine dolazi u Vasojeviće u vezi poslova oko osmostaljenja Holmije, a zatim preko Skadra stiže na Cetinje, đe se zbog bolesti duže zadržao.

Engleski ambasador u Carigradu, lord Ponsonbi imenuje kneza Nikolu Vasojevića za vice - konzula za Bosnu i Hercegovinu i Albaniju sa śedištem konzulata u Novom Pazaru. Kada je, sredinom ljeta 1938. godine, stigao u Novi Pazar, našao se okružen mržnjom novopazarskih muslimana.

Njegoš je već načuo o njegovim planovima o formiranju Holmije, pa nije bio oduševljen njegovim dolaskom na Cetinje. Njegoš piše ruskom konzulu Gagiću u Dubrovniku:

"Ima nekoliko dana, da je ovđe došao knez Nikolaj Vasojević, inače Radonjić, koji je rodom Crnogorac iz plemena Vasojevića. On se vaspitavao u Rusiji, đe je neko vrijeme služio kao inžinir, pa je poslije stupio u tursku službu, takođe kao inžinir. Kada je ono 1835. godine Rumeli Valis bio s vojskom u Albaniji, onda je on dolazio ovamo da vidi svoje otačestvo i da mene pośeti. Sad se nalazi u engleskoj službi u zvanju vicekonzula, koji je opredijeljen u Novi Pazar i svratio se ovđe iz Skadra, otkuda ide u Bosnu, da se predstavi bosanskom veziru i donio mi je pismo od engleskog konzula iz Preveze, Sundersa, koji mi ga preporučuje za rukopomoć da prođe kroz Crnu Goru".

Veze sa Poljacima u Parizu[edit | edit source]

Godine 1840. opet je otišao u Carigrad, odakle je otputovao u Pariz. U Parizu je ušao u krugove poljskih emigranata i do njihovog vođe kneza Adama Čartoriskog. Knjaz Vasojevića i knjaz Čarotorski sklopili su tajni sporazum. Knez Vasojevića obavezao se da će Vasojevića pružiti vojnu pomoć Poljskoj, i da će otvoriti magacin oružja i municije "za poljsko oslobođenje". A za uzvrat Poljaci će Vasojevićima obezbediti 60 hiljada franaka, 300 oficira i vojnika i 15 hiljada pušaka. Vasojevići su se obavezali da će u slovenskim zemljama raditi na širenju unije. Na ime akontacije Knez Holmije tražio je odmah 40 hiljada, a Poljaci su pristali da mu daju pet hiljada - tri odmah a dvije kasnije. Sporazum je trebalo da bude ratifikovan u Vatikanu, ali Nikola Vasojević je rimskim kardinalima bio sumnjiv...

Holmija[edit | edit source]

Nikola Vasojević je tvrdio da se vasojevićka plemena po planini Kom zovu Holmija, što znači brda. Riječ "holm" izvedena je iz crkveno-slovenskog jezika, a znači isto što i riječ "hum" (uzvišenje na ravnici, brdo ili planina). Tražio je pomoć od Francuske, Poljske i Vatikana, želeći da u svome kraju stvori čvrsti centar propagande katolicizma.

U dogovru sa Čarnitorskim, iskazuje želju da se Poljaci pošalju u Holmiju radi civilizovanja njegove zemlje, da se u njoj formira regularna vojska koja će štiti javni red, ličnu sigurnost i trgovinu. On na sebe preuzima izbor ljudi i troškove njihovog slanja.

Čartoriski je odmah pristupio ispunjavanju svojih obaveza. Uputio je notu visokim francuskim vlastima i počeo prikupljanje novca. On 24. marta 1941. godine preko kneza Palatina u Londonu "dostavlja pismenu notu za G. Bomonta, predśednika Društva prijatelja Poljske u Londonu, s ciljem da ga angažuje da dadne sredstva za potrebe Holmije prilikom dolaska jednog plemenskog vođe" (knez Nikola Vasojević)

Vasojević je, ističući svoju namjeru da "pomogne rimokatoličkoj vjeroispovesti u slovenskim zemljama", zatražio da "ima nekakav pergamin sa titulom" kojim bi mu se priznala prava kneza. Takav dokument mogao se dobiti samo u Vatikanu.

Od Vatikana se očekivalo "ratifikacija" Konvencije dvojice slovenskih knezova, da će u Vatikanu biti obezbeđen dio novca za ostvarivanje Vasojevićevog projekta i "pergamim" kojim se ozvaničava titula kneza Holmije.

Projekat je iznenada počeo da se raspada, upravo u Rimu, đe su celu stvar osujetili poljski sveštenici-jezuiti. Počinje hajka na Nikolu Vasojevića, odjednom se pojavljuju mnoge priče o njemu kao prevarantu, osobi koja nije ispunjavala svoja obećanja i slično. Nikola Vasojević je odmah krenuo preko Rima na Jug sa namjerom da, najdalje do 27. juna 1841. godine, stigne u Solun.

Propao projekat[edit | edit source]

Projekat o stvaranju posebne državice između Crne Gore i Srbije izazvao je pravu buru na Balkanu. Presudilo je bilo to što je kod Vatikana protestvovala Porta, a Engleska je stala na njenu stranu, u uvjerenju da će se time na Bliskom Istoku stvarati nove, nepotrebne komplikacije. Turci se neprijateljski odnose prema Vasojeviću, pa se on sklanja u svoj zavičaj. U pismu svom sinu on opisuje svoj teški položaj: ""Ja sad vidim propast koju mi Rusi gotove, da me upropaste. Razumio sam od istoga igumana (iguman Mojsije) i to, da su mi Turci na sve strane zatvorili put i sedam hiljada groša tom naznačili koi bi ubio ili živa uvatio... No mene su u veliku brigu bacile ruske spletke u našim stranama... Rusija požertvovavši Crnoj Gori 17.000 talira zapovijedila je vladiki crnogorskom, da se jedna čest iz ovih novaca opredjeli na glavare prečih plemena izvan Crne Gore... s tim samo jednim uslovijem, da ostanu vjerni Rusiji. Evo ovo su objašnenija igumana Mojseja, koi se na plati ruskoj kao špion nalazi. U prizreniju, pak, moemu Rusija je naručila vladiki crnogorskom, ili da me đegod tajno učini ubiti, ili da me nekako izmakne, i od plemena udalji, ili najposle da me kod moi plemena opadne i obšte nedovjernost i prezrenije obštenarodno baci..."

Tokom 1842. i 1843. godine štampa prati njegova kretanja. Čak biva uhapšen od strane Skadarskog paše, ali neobjašnjivo bježi iz apsa. U septembru 1843. godine, Vasojević boravi na Cetinju. Tu se sa njime upoznao Stjepan Car koji je kasnije pričao Franji Zahu, agentu Čartoriskog u Beogradu, da je Vasojevića sreo u jednoj kafani, đe mu se predstavio kao potomak jedne kneževske porodice i bivši konzul. Zah u pismu informiše Čartoriskog da je od Cara saznao kako "Vasojević živi među Crnogorcima".

Prema predanju, iguman Mojsije je oklevetao Vasojevića kod Njegoša koji ga poziva na Cetinje. Na putu, u selu Donji Zagarač, 30. maja 1844. godine, Njegoševi perjanici Vuko i Todor Toroman i njihov rođak Mićo Toroman ubijaju Nikolu Vasojevića. Sahranio ga je Petar Ćupić iz Zagarača, a knez Danilo je, 1857. godine, naredio da se Vasojevićev grob poravna.

Poveznice[edit | edit source]

Izvori[edit | edit source]

  • dr Ljubomir Durković-Jakšić Pokušaji stvaranja državice Holmija