Wp/cnr/Zetsko-podgorička govorna grana

From Wikimedia Incubator
< Wp‎ | cnrWp > cnr > Zetsko-podgorička govorna grana
Jump to navigation Jump to search

Zetsko-podgorička govorna grana govorna je grana jugo-istočnih crnogorskih govora.[1]

Obuhvata područje podgoričkoga gradskog govora, Tuzi, Zetu, Lješkopolje i crnogorske govore skadarske oblasti.

  • Akcenatski je sistem dvočlan s očuvanim neakcentovanim dužinama. Kratkosilazni akcenat ne može se naći na otvorenoj ultimi. Npr. sȅstra, sestrê // trâva, trāvê // potȍk, potȍka // nārȍd, nārȍda. Likovi Pērȍ, Stānȁ jedini su poznati u ovoj oblasti, što znači da nema jednačenja nominativa i vokativa u toj kategoriji. Izuzeci se javljaju u primjerima strīkȍ, bābȍ, frātȍ, srēćȍ, jādȁ, (h)ālȁ, skōrčȁ, smōtȁ, tūtȁ, nōšȁ, žvākȁ, bēbȁ, bōĺȁ. Riječ je dakle o nesistemskome kratkosilaznom akcentu na otvorenoj ultimi u dvosložnim riječima koje imaju predakcenatsku dužinu. Kratkosilaznoga akcenta na otvorenoj ultimi kod trosložnih i višesložnih riječi nema osim nekoliko rijetkih izuzetaka u govoru muslimana: munārȅ, teĺāšȁ, ǯenāzȁ. Ti rijetki sačuvani primjeri kratkosilaznoga akcenta na otvorenoj ultimi upućuju na to da je ova oblast predstavljala prijelaz između kučko-pipersko-bratonožićke oblasti i lovćensko-rumijskih govora.
  • Vokalski sistem čini pet standardnih vokala i kratko vokalno r. Poluglasnik je vokalizovan u a. Zabilježena je devokalizacija vokalnoga r u primjerima tipa ȕmaro.
  • Grupa ao (< ьl i al) dala je dugo a u svim slučajevima.
  • Ovu govornu granu karakteriše zamjena dugoga jata s ije, a kratkoga s je – u skladu s opštim stanjem u jugoistočnim crnogorskim govorima. Izuzetak predstavlja govor muslimana u kojemu je današnji alternant dugoga jata dugo i. Nije, međutim, riječ o specifičnome alternantu jata, već o sekundarnoj pojavi koja je dovela do uprošćavanja grupe ije u dugo i. Morfološko ije sačuvano je u genitivu množine tȉjā, ovȉjā.
  • Jekavska je jotacija obuhvatila sve kategorije.
  • Konsonanti h i f stabilan su dio sistema u govoru muslimana, dok se u govoru hrišćana h ili gubi ili zamjenjuje s v, k, j, istina s nedosljednim čuvanjem toga fonema.
  • Desonorizacija finalnih zvučnih konsonanata opšta je pojava. Sonant v ponaša se kao zvučni oponent konsonantu f (kȑf, ȍfca).
  • Poput govora Kuča, usljed blizine albanske granice, javlja se ĺ umjesto l ispred vokala prednjega reda, ali i na kraju riječi i sloga (ĺȉpcāt, ĺȅpče, Zējnȅĺ).
  • Izražena je sklonost ka afrikatama u primjerima tipa ĺȉpcāt, pčȅnica, lȁkče.
  • Grupe rj, čj, žj, šj javljaju se bez j (rečȉca, nārȕče, Pōbrȅže, mȉšī).
  • Zasvjedočena je pojava muškoga roda u imenica tipa kȑf, sô, mâs (u instr. krvom, soĺom, mašćom). Instrumentalni nastavak -om je u promjeni imenica muškoga i srednjega roda zamijenjen sufiksom -ōm analoški prema ženskome rodu (čôjkōm, mônkōm, đećȅtōm).
  • Zamjenice taj, ovaj, onaj glase ta, ovi, oni a njegov, njen, njihov – onȍgof, ńôjzīn, ńȉhan (samo kod muslimana) / ńȉnī.
  • Enklitički oblici ni, vi / ne, ve javljaju se u dativu i akuzativu zamjenica mi, vi a enklitički oblik je u akuzativu zamjenice ona.
  • Ustaljeni su tzv. duži oblici zamjeničko-pridjevske promjene, npr. tȉjā, tȉjem.
  • Česta je upotreba partikula, osobito zi, r i k(e).
  • Aorist i imperfekat su frekventni.
  • Upotreba akuzativa umjesto lokativa uz glagole mirovanja te genitiva množine s prijedlogom po i pri umjesto lokativa obilježje je i ovoga govora.
  • Upotrebljava se često i zašto u značenju zato što.

Literatura[edit]

  • Adnan Čirgić: Dijalektologija crnogorskoga jezika, FCJK, Cetinje, 2017.

Reference[edit]

  1. http://montenegrina.net/wp-content/uploads/2014/08/Adnan-Cirgic-Crnogorski-jezik-u-proslosti-i-sadasnjosti.pdf