Wp/cnr/Vrhobreznički ljetopis

From Wikimedia Incubator
< Wp‎ | cnrWp > cnr > Vrhobreznički ljetopis
Jump to navigation Jump to search

Vrhobreznički ljetopis crnogorski je ćirilski rukopis Gavrila Trojičanina iz sredine XVII stoljeća.

Zahvaljujući okolnosti što se tačno zna kad je podignut Manastir Sv. Trojice i činjenici da nikad nije rušen, taj duhovni centar toga kraja bio je i centar prepisivačke djelatnosti u XVI i XVII vijeku. Ovđe je inok Gavrilo 1650. godine pisao poznati Vrhobreznički ljetopis.[1]

Vrhobreznički ljetopis, ćirilski rukopis prepisivača Gavrila Trojičanina, poznat je u literaturi kao Vrhobreznički hronograf (ljetopis). Predstavlja djelo izuzetne vrijednosti za izučavanje istorije jezika, pismenosti, istorije i drugih srodnih nauka.

Taj se rukopis nalazi u zbirci ćirilskih rukopisa Narodnoga muzeja u Pragu. Njegovo reprint izdanje, uz komentare, objavljeno je u crno-bijeloj tehnici 2000. godine.

Skreće na sebe pažnju zapis samoga pisara Gavrila: „Te godine (1463) razbiše Turci gospodina hercega Stefana u Hercegovini, na rijeci Breznici“, koji svjedoči o prvome, privremenom padu Pljevalja pod tursku vlast. Inače, sam manastir podignut je 1537. godine, uz odobrenje turskih vlasti. Od samoga osnivanja može se pratiti kontinuiran rad prepisivačke djelatnosti, zahvaljujući zapisima i potpisima prepisivača.

Monah Gavrilo je napravio voluminozno djelo kojim nadmašuje svoje prethodnike, naročito po posve originalnom pristupu prepisivačkome poslu i po sakupljačkoj strasti, čime je unaprijedio prepisivački red u Svetoj Trojici. Takva aktivnost u Manastiru bila je moguća zahvaljujući razumijevanju centralnih turskih organa, a i sami turski sultani su ponekad potpisivali ukaze o zaštiti prava ovog manastira.

Vrhobreznički ljetopis Gavrila Trojičanina rukopis je prilično složene strukture. Počinje Prologom, u kome se kaže da se radi o zborniku sakupljenom od mnogih ljetopisaca. U Pogovoru autor ga naziva ljetopisom. Otuda i zbrka u literaturi oko naziva toga djela.

Rukopis sarži: hronograf grčkoga tipa u kome se izlažu zbivanja od nastanka svijeta, po biblijskome učenju, pa sve do pada Carigrada pod Turke 1453. godine; slijedi hronogaf o rimskim carevima i papama poslije raskola u hrišćanskoj crkvi, a potom je poglavlje o raznim zapadnoevropskim zemljama i narodima. Kraj rukopisa posvećen je beśedama istaknutih teologa pravoslavne crkve, naročito njihovim sporenjima oko vjere s Jevrejima i Latinima.

Posebnu cjelinu čini dodatak, pisan drugom rukom, godinu dana nakon što je Gavrilo završio svoj dio, a sadrži rodoslov i dva srpska ljetopisa.

Kao posebni umeci dati su kraći osvrti na istoriju Nemanjića i kasnijih srpskih vladara.

Od lista 5 do lista 330 (š) pisao je Gavrilo, pravilno oblikovanim slovima. Završetak rukopisa, od 330 b do lista 338ª (š), tj.do kraja, s rodoslovom Nemanjića i dva ljetopisa, kao i četiri lista sadržaja na početku 1–4 (š) pisao je neko nepoznat, kurzivnim slovima, manje vješt prepisivačkom poslu i nijesu pisani istovremeno.

O putešestviju rukopisa od Pljevalja do Praga govore zapisi na marginama: knjiga je bila u Tronoši 1787–1790. godine, zatim ju je „od početka do kraja pročitao kapetan Nikolaj Vojnović u Srijemskoj Mitrovici 16. septembra 1791. godine“.

Literatura[edit]

  • Monah Gavrilo Trojičanin, Vrhobreznički ljetopis, knjiga starostavna iz 1650. godine. Priredili V. Cvijović i B. Kovačević, Podgorica, 2000.
  • Radoslav Rotković: Istorija crnogorske književnosti, knj. II, ICJK, Podgorica, 2012.
  • Božidar Šekularac: Razvoj pismenosti u Crnoj Gori, FCJK, Cetinje, 2014.

Spoljašnje veze[edit]

Reference[edit]

  1. https://mostovikulture.wordpress.com/2013/06/25/vrhobreznicki-ljetopis/