Wp/cnr/Vojislav Vulanović
Vojislav Vulanović (Zagorak kod Danilovgrada, 17. maj 1931 – Cetinje, 20. maj 2016[1]) je crnogorski književnik i akademik.
Biografija[edit | edit source]
Vojislav Vulanović je rođen 17. maja 1931. godine u selu Zagorku kod Danilovgrada, u porodici Milke (rođene Đurović) i Đorđija Vulanovića.
Osnovnu školu učio je na Bogmilovićima, gimnaziju u Danilovgradu i Sivcu (Bačka), đe je završio malu maturu. Po završetku Učiteljske škole u Nikšiću 1952. stupio je u prosvjetnu službu u pljevaljskom kraju (Odžak, Boljanići), što je trajalo pet godina. 1958. godine vratio se u Vojvodinu i radio niz godina u Sivcu, u onoj istoj zgradi đe je nekada završio nižu gimnaziju. Od 1970. do 1976. vršio je dužnost upravnika Narodne biblioteke „Jovan Popović“ u Kuli (Kula, Crvenka, Ruski Krstur, Krupčić, Sivac, Lipar), đe je sa ostalim ljudima u kulturi razvijao znamenit kulturni život. Paralelno sa radom u školama vanredno je studirao srpskohrvatski jezik i jugoslovenske književnosti na Filozofskom fakultetu u Novom Sadu. U međuvremenu, diplomirao je na Višoj pedagoškoj školi u Zrenjaninu. Potom se vratio u Crnu Goru. Postavljen je za lektora-redaktora u Radnoj zajednici Skupštine Crne Gore, na kojoj dužnosti je ostao sve do prijevremenog penzionisanja 1990. godine.
Zastupljen je u antologijskoj biblioteci crnogorske književnosti „Luča“ izborom pod imenom Glas preko zemlje (1979), kao i u više zbornika i antologija na našem i stranim jezicima. Bio je član-saradnik Matice Srpske, za što je odlikovan Diplomom sa Medaljom. Bio je dvanaest godina član Redakcije Stvaranja i uređivao poeziju u tom književnom časopisu. Učestvovao je na mnogim republičkim i jugoslovenskim kulturnim manifestacijama.
O njegovom stvaralaštvu su pisali najistaknutiji crnogorski i jugoslovenski književnici i književni kritičari. Poezija mu je prevođena na slovenački jezik, albanski, makedonski, rusinski, mađarski, engleski, rumunski, italijanski, poljski i neke druge jezike.
Piše i poeziju za đecu i mlade, koja je zastupljena u čitankama i lektiri toga uzrasta. Objavio je veliki broj književnih prikaza, eseja i tekstova sa društveno-političkom tematikom.[2]
Bio je član Dukljanske akademije nauka i umjetnosti, Crnogorskog društva nezavisnih književnika (CDNK), Crnogorskog PEN centra i Matice crnogorske.[3]
Nagrade i priznanja[edit | edit source]
Dobitnik je više nagrada: Trinaestojulske nagrade, Nagrade Oslobođenja Titograda, Nagrade oslobođenja Kule, Nagrade oslobođenja Danilovgrada, Nagrade „Stara maslina“ u Baru.
Odlikovan je Ordenom Republike Jugoslavije sa bronzanim vijencem, Nagradom za životno stvaralaštvo za djecu i mlade i drugim nagradama.[2]
2012. godine mu je dodijeljen status istaknutog kulturnog stvaraoca Crne Gore.[4]
Djela[edit | edit source]
- Topole će ostati same (1956)
- Prekornica (1964)
- Noćne ponikvice (1968)
- Kroz zlatni sjaj (1970)
- Hod ka liku (1972)
- Radivoj Ćirpanov (1972)
- Naziranje doma (1975)
- Ljeto u Poviji (1975)
- Gledam zemlju (1976)
- Dom (1977)
- Glas preko zemlje (1979)
- Prah" (1982)
- U polju dom (1982)
- Obasjanja" (1983)
- Velestovo (1986)
- Spile (1988)
- Glasovi iz Zaljuti (1989)
- Osijanov kovčeg (1991)
- Kameni dom (1991)
- Noćni psalmi (1993)
- Gorki vijenac (1995)
- Zakon (1996)
- Dadov atlas (1998)
- Komadi od sada (1999)
- Izvan vrtova (1999)
- Slobodni soneti (2005)
- Povijest nenapisanog (2003)
- Novi psalmi (2004)
- Psalmi pred morem (2006)
- Oni nas čekaju (2008)
- Odisej s Lastve (2009)
- Osvajanje beskonačnog (2011)
- Između zemlje i neba (2012)
- Lepeza zeba, haiku (2012)
- Osvajanje beskonačnog, izbor iz poezije (2014)
- Harfa trna (2014)
- Idu oblaci (2015)
- Zemlja i cvijet (2015)
- Neočekivani fragmenti (2015)
- Kameno more (2015)
- Strastna zemlja (2015)
- Rvanje s vasionom (2017)
Djela za đecu i mlade[edit | edit source]
- Gde da smestimo sunce (1973)
- U polju dom (1982)
- Ne dam tati ja u lovce (1987)
- Sunce Trešnjeva (1991)
- Zaboravili smo snijeg (1997)
- Usred svijeta (izbor) (1999)
- Ovo je napisala jesen, pjesme za đecu (2011)
- Iz Hajdanine sveske (2012)
Spoljašnje veze[edit | edit source]
Izvori[edit | edit source]
- Goran Sekulović: Crnogorci su imali jedinstvenu katedru jezika i duhovnosti (Intervju sa Vojislavom Vulanovićem), Prosvjetni rad, list crnogorskih prosvjetnih, kulturnih i naučnih radnika, Broj 38, oktobar 2015, ISSN 0033-1686
Reference[edit | edit source]
- ↑ Preminuo akademik Vojislav Vulanović (Objavljeno 21.5.2019., pristupljeno 8.4.2019.)
- ↑ 2.0 2.1 Goran Sekulović: Crnogorci su imali jedinstvenu katedru jezika i duhovnosti (Intervju sa Vojislavom Vulanovićem), Prosvjetni rad, list crnogorskih prosvjetnih, kulturnih i naučnih radnika, Broj 38, oktobar 2015, ISSN 0033-1686, str. 6
- ↑ Nova zbirka pjesama Vojislava Vulanovića (Objavljeno 5.2.2014., pristupljeno 8.4.2019.)
- ↑ Uručene povelje istaknutim umjetnicima (Objavljeno 23.11.2012., pristupljeno 8.4.2019.)