Wp/cnr/Vojislav Vulanović

From Wikimedia Incubator
< Wp‎ | cnrWp > cnr > Vojislav Vulanović
Jump to navigation Jump to search

Vojislav Vulanović (Zagorak kod Danilovgrada, 17. maj 1931 – Cetinje, 20. maj 2016[1]) je crnogorski književnik i akademik.

Biografija[edit | edit source]

Vojislav Vulanović je rođen 17. maja 1931. godine u selu Zagorku kod Danilovgrada, u porodici Milke (rođene Đurović) i Đorđija Vulanovića.

Osnovnu školu učio je na Bogmilovićima, gimnaziju u Danilovgradu i Sivcu (Bačka), đe je završio malu maturu. Po završetku Učiteljske škole u Nikšiću 1952. stupio je u prosvjetnu službu u pljevaljskom kraju (Odžak, Boljanići), što je trajalo pet godina. 1958. godine vratio se u Vojvodinu i radio niz godina u Sivcu, u onoj istoj zgradi đe je nekada završio nižu gimnaziju. Od 1970. do 1976. vršio je dužnost upravnika Narodne biblioteke „Jovan Popović“ u Kuli (Kula, Crvenka, Ruski Krstur, Krupčić, Sivac, Lipar), đe je sa ostalim ljudima u kulturi razvijao znamenit kulturni život. Paralelno sa radom u školama vanredno je studirao srpskohrvatski jezik i jugoslovenske književnosti na Filozofskom fakultetu u Novom Sadu. U međuvremenu, diplomirao je na Višoj pedagoškoj školi u Zrenjaninu. Potom se vratio u Crnu Goru. Postavljen je za lektora-redaktora u Radnoj zajednici Skupštine Crne Gore, na kojoj dužnosti je ostao sve do prijevremenog penzionisanja 1990. godine.

Zastupljen je u antologijskoj biblioteci crnogorske književnosti „Luča“ izborom pod imenom Glas preko zemlje (1979), kao i u više zbornika i antologija na našem i stranim jezicima. Bio je član-saradnik Matice Srpske, za što je odlikovan Diplomom sa Medaljom. Bio je dvanaest godina član Redakcije Stvaranja i uređivao poeziju u tom književnom časopisu. Učestvovao je na mnogim republičkim i jugoslovenskim kulturnim manifestacijama.

O njegovom stvaralaštvu su pisali najistaknutiji crnogorski i jugoslovenski književnici i književni kritičari. Poezija mu je prevođena na slovenački jezik, albanski, makedonski, rusinski, mađarski, engleski, rumunski, italijanski, poljski i neke druge jezike.

Piše i poeziju za đecu i mlade, koja je zastupljena u čitankama i lektiri toga uzrasta. Objavio je veliki broj književnih prikaza, eseja i tekstova sa društveno-političkom tematikom.[2]

Bio je član Dukljanske akademije nauka i umjetnosti, Crnogorskog društva nezavisnih književnika (CDNK), Crnogorskog PEN centra i Matice crnogorske.[3]

Nagrade i priznanja[edit | edit source]

Dobitnik je više nagrada: Trinaestojulske nagrade, Nagrade Oslobođenja Titograda, Nagrade oslobođenja Kule, Nagrade oslobođenja Danilovgrada, Nagrade „Stara maslina“ u Baru.

Odlikovan je Ordenom Republike Jugoslavije sa bronzanim vijencem, Nagradom za životno stvaralaštvo za djecu i mlade i drugim nagradama.[2]

2012. godine mu je dodijeljen status istaknutog kulturnog stvaraoca Crne Gore.[4]

Djela[edit | edit source]

  • Topole će ostati same (1956)
  • Prekornica (1964)
  • Noćne ponikvice (1968)
  • Kroz zlatni sjaj (1970)
  • Hod ka liku (1972)
  • Radivoj Ćirpanov (1972)
  • Naziranje doma (1975)
  • Ljeto u Poviji (1975)
  • Gledam zemlju (1976)
  • Dom (1977)
  • Glas preko zemlje (1979)
  • Prah" (1982)
  • U polju dom (1982)
  • Obasjanja" (1983)
  • Velestovo (1986)
  • Spile (1988)
  • Glasovi iz Zaljuti (1989)
  • Osijanov kovčeg (1991)
  • Kameni dom (1991)
  • Noćni psalmi (1993)
  • Gorki vijenac (1995)
  • Zakon (1996)
  • Dadov atlas (1998)
  • Komadi od sada (1999)
  • Izvan vrtova (1999)
  • Slobodni soneti (2005)
  • Povijest nenapisanog (2003)
  • Novi psalmi (2004)
  • Psalmi pred morem (2006)
  • Oni nas čekaju (2008)
  • Odisej s Lastve (2009)
  • Osvajanje beskonačnog (2011)
  • Između zemlje i neba (2012)
  • Lepeza zeba, haiku (2012)
  • Osvajanje beskonačnog, izbor iz poezije (2014)
  • Harfa trna (2014)
  • Idu oblaci (2015)
  • Zemlja i cvijet (2015)
  • Neočekivani fragmenti (2015)
  • Kameno more (2015)
  • Strastna zemlja (2015)
  • Rvanje s vasionom (2017)

Djela za đecu i mlade[edit | edit source]

  • Gde da smestimo sunce (1973)
  • U polju dom (1982)
  • Ne dam tati ja u lovce (1987)
  • Sunce Trešnjeva (1991)
  • Zaboravili smo snijeg (1997)
  • Usred svijeta (izbor) (1999)
  • Ovo je napisala jesen, pjesme za đecu (2011)
  • Iz Hajdanine sveske (2012)

Spoljašnje veze[edit | edit source]

Izvori[edit | edit source]

  • Goran Sekulović: Crnogorci su imali jedinstvenu katedru jezika i duhovnosti (Intervju sa Vojislavom Vulanovićem), Prosvjetni rad, list crnogorskih prosvjetnih, kulturnih i naučnih radnika, Broj 38, oktobar 2015, ISSN 0033-1686

Reference[edit | edit source]

  1. Preminuo akademik Vojislav Vulanović (Objavljeno 21.5.2019., pristupljeno 8.4.2019.)
  2. 2.0 2.1 Goran Sekulović: Crnogorci su imali jedinstvenu katedru jezika i duhovnosti (Intervju sa Vojislavom Vulanovićem), Prosvjetni rad, list crnogorskih prosvjetnih, kulturnih i naučnih radnika, Broj 38, oktobar 2015, ISSN 0033-1686, str. 6
  3. Nova zbirka pjesama Vojislava Vulanovića (Objavljeno 5.2.2014., pristupljeno 8.4.2019.)
  4. Uručene povelje istaknutim umjetnicima (Objavljeno 23.11.2012., pristupljeno 8.4.2019.)