Wp/cnr/Vladimir Šćekić, general-pukovnik

From Wikimedia Incubator
< Wp‎ | cnr
Wp > cnr > Vladimir Šćekić, general-pukovnik

Rođen je 7. maja 1917. godine u selu Babino kod Berana, u porodici Gavrila Šćekića . Umro je 29. novembra 2004. godine u Beogradu.

Biografija[edit | edit source]

Imao je i dva brata Jagoša i Miluna-Muja koji su takođe bili istaknuti učesnici Narodnooslobodilačke borbe. Osnovnu školu završio je na Policama, a gimnaziju u Beranama. Nakon završene gimnazije 1937/38. godine, upisao se na Pravni fakultet u Beogradu. Već u višim razredima gimnazije priključio se revolucionarnom omladinskom pokretu. Nakon mature 1937. godine, postao je član Komunističke partije Jugoslavije u partijskoj ćeliji rodnog kraja. Nakon dolaska u Beograd, povezao se sa partijskom organizacijom. Zbog revolucionarne aktivnosti, policija ga je nekoliko puta hapsila. Godine 1940, aktivno je učestvovao u demonstracijama omladine u Beranama. Policija je rasćerala demonstrante, a među uhapšenima je bio i on. Državni sud za zaštitu države osudio ga je na četiri mjeseca zatvora. Kaznu je služio u Pančevu i na Adi Ciganliji. Nakon izlaska iz zatvora, postao je profesionalni partijsko-politički radnik. Neko vrijeme bio je sekretar partijske organizacije, a zatim sekretar partijskog biroa budimske opštine sreza Berane.

Drugi svjetski rat[edit | edit source]

Aprilski rat 1941, zatekao ga je u rodnom mjestu. Ubrzo se pridružio u organizovanju oružanog ustanka u Crnoj Gori i postao član Sreskog komiteta KPJ za Berane i sekretar biroa partijskih ćelija opštine. Kao partijsko-politički radnik u beranskom partizanskom odredu, učestovao je u Trinaestojulskom ustanku. Bio je odgovoran za rad sa omladinom na oslobođenoj teritoriji. Nakon nekoliko mjeseci borbi u odredu, javio se kao dobrovoljac za odlazak u Sandžak i Srbiju. U napadu na Pljevlja 1. decembra 1941. godine, bio je politički komesar čete Komskog bataljona. Dvadeset dana nakon toga, s grupom odabranih dobrovoljaca stupio je u Prvu proletersku brigadu i tamo postao zamjenik političkog komesara njenog Prvog bataljona. S bataljonom je učestvovao u borbama i akcijama u istočnoj Bosni I u Igmanskom maršu. Učestvovao je u borbama tokom maja i juna 1942, u Poljima kolašinskim, na Sinjajevini i Durmitoru. U vrijeme prodora proleterskih brigada u zapadnoj Bosni juna i jula 1942, učestvovao je u borbama na Treskavici, u jurišima na Konjicu, Bugojnu, Duvnu, Borovoj Glavi, Livnu, a takođe i u bitkama na Neretvi i Sutjesci. Od početka 1943. godine, bio je zamjenik političkog komesara Prve dalmatinske brigade. U avgustu 1943. godine vratio se u Prvu proletersku brigadu na dužnost političkog komesara, nakon čega je učestvovao u borbama oko Travnika i Turbeta, u pohodu jedinica NOVJ u Dalmaciju do Splita tokom Šeste neprijateljske ofanzive. Krajem 1943. postao je politkomesar Prve proleterske divizije NOVJ, s kojom je učestvovao u borbama po zapadnoj i centralnoj Bosni. Tokom 1944. godine, borio se u Sedmoj neprijateljskopj ofanzivi i učestvovao u borbama za oslobođenje Zlatibora, Valjeva i Beograda, a 1945. na Sremskom frontu, kod Pleternice, te u oslobođenju Zagreba i Trsta.

Poslijeratna karijera[edit | edit source]

Poslije rata postao je politički komesar Prve armije JA. Tri godine kasnije, postao je politkomesar Korpusa narodne odbrane Jugoslavije, a potom politkomesar Jugoslovenske ratne mornarice od 1952. do 1953. godine. Bio je i pomoćnik načelnika Generalštaba JNA, komandant graničnih jedinica i ostalo. Završio je Višu vojnu akademiju JNA. Vršio je i visoke partijske funkcije u JNA. Bio je rukovodilac Opunomoćstva za JRM, član Opunomoćstva Centralnog komiteta SKJ za JNA, delegat na Petom kongresu KPJ i ostalo.Penzionisa je u čin general-pukovnika JNA. Kao penzioner, bio je član Savjeta federacije SFRJ i predsjednik Saveznog odbora SUBNOR-a Jugoslavije od 1982. do 1983. godine. Aktina vojna služba u JNA prestala mu je 1977. godine.

Odličja[edit | edit source]

Nosilac je Partizanske spomenice 1941. i drugih jugoslovenskih i stranih odlikovanja među kojima je sovjetski Orden otadžbinskog rata. Ordenom narodnog heroja odlikovan je 27. novembra 1953. godine.

Poveznice[edit | edit source]

Izvori[edit | edit source]

  • Martinović Srđa, Crnogorska vojna elita JNA ?1943-1992, Matica, br. 70, Podgorica, 2017, str. 543-658.