Wp/cnr/Savo Matov Martinović

From Wikimedia Incubator
< Wp‎ | cnr
Wp > cnr > Savo Matov Martinović

Savo Matov Martinović, kapetan i pjesnik. Rođen je u Bajice 1. marta 1808. godine kao peto dijete Mata Markova plemenskog glavara i majke Ivane kćerke vojvode Stana Uskokovića. Do 11 godine živo je na imanju u Bajice I kao dječak pomagao u poslovima domaćinstva. Sa 11 godina samoinicijativno otišao je od kuće u cilju prikupljanja sredstava za kupovinu puške koju mu otac nije htio kao djetetu omogućiti. Otišao je u Bar I radio kod jednog Turčina. Van kuće proveo je pet godina. Vratio se u Bajice sa 16. godina, međutim ubrzo se dao u hajdučke poduhvate u krajeve koji su bili pod osmanskom okupacijom. Bavio se trgovinom stokom, putovao je. Boravio je u Grblju I Kotoru, stekao je veliki broj poznanstava, među kojima je dobio veliko povjerenje. Čaln Gvardije koju je osnovao Petar II Petorvić-Njegoš od osnivanja 1832. godine. Kao član Gvardije uspostavljao je pravni poredak u Crnoj Gori. Učestvovao je 1847. godine u sukobu sa snagama Markiše Plamenca. Naročito se pokazao u borbama oko kule Đurišića. O njegovom junaštvu I podvizima pjevao je Njegoš u spjevu “Kula Đurišića”. Jedan je od najzasluženijih ličnosti koje su pomogle proglašenju knjaza Danila Petrovića za svjetovnog vladara Crne Gore 1852. godine. Knjaz Danilo ga je zbog ratnih zasluga unaprijedio za stotinaša (oficira) njegove Garde. Odlikovao ga je i Srebrnom medaljom za hrabrost za učesće u Omer-pašinoj godini 1852-53. godine, a obećao mu je i da će mu povjeriti upravu nad Cetinjskom kapetanijom. Nezadovoljan politikom knjaza Danila sa porodicom je napuštio Crnu Goru 1857. gKratko je živio u Kotoru, a potom se odselio za Zadar i Zagreb u kojim je živio od 1857. do 1865. godine. Pisao je poeziju o događajima iz crnogorskih borbi. Uspostavio je saradnju sa Vukom Karadžićem i postao je njegovm najplodniji kazivač narodnih pjesama. U Vukovim zbirkama nalazi se više od 16.000 njegovih stihova. Nakon pomilovanja knjaza Nikole ratio se u Crnu Goru. Učestvovao je Veljeg rata 1876-78. Napisao je memoare koji su mu objavljeni u zagrebačkom kalendaru Dragoljub 1895 i Slobodnoj misli 1931. godine. Preminuo je u Podgorici 7. maja 1895. godine, a sahranjen je ispred crkve Sv. Đorđa.

Poveznice[edit | edit source]

Izvori[edit | edit source]

  • Oficirska porodica Martinović, Partner, br. 57, mart 2014.