Wp/cnr/Radovan Vukanović, general-pukovnik

From Wikimedia Incubator
< Wp‎ | cnr
Wp > cnr > Radovan Vukanović, general-pukovnik

Rođen je, 1. juna 1906. godine, u selu Rogami, kod Podgorice u porodici Bega Vukanovića. Preminuo je 26. avgusta 1987. godine u Beogradu.

Biografija[edit | edit source]

Gimnaziju je završio u Podgorici 1925. godine, a zatim je studirao pravo u Beogradu. Pošto nije mogao da se zaposli u državnu službu, radio je kao privatni činovnik u Podgorici, Zelenici, Bileći, Danilovgradu, Beogradu i Pančevu. Zbog svog političkog angažovanja nekoliko puta je hapšen. Prvi put je uhapšen 1926. ali je zbog nedostatka dokaza pušten da bi 1929. godine dva puta hapšen, i predavan Sudu za zaštitu države, ali je poslije šest mjeseci zatvora oslobođen. Na partijskom radu najviše je proveo u Crnoj Gori, do oktobra 1937. godine, kada je bio organizacijski sekretar Pokrajinskog komiteta KPJ za Crnu Goru.Nakon što je krajem 1937. godine bio otpušten iz činovničke zadruge u Podgorici i prognan iz mjesta, otišao je u Beograd i zaposlio se u Savezu nabavljačkih zadruga državnih službenika i bio je angažovan na radu u Radničkoj partiji, Crvenoj pomoći i sindikatu privatnih namještenika. Zbog štrajka u Savezu nabavljačkih zadruga državnih službenika 1940. godine, uhapšen je i otpušten s posla. Nakon zatvora, u martu 1941. godine, mobilisan je i upućen na vježbu u 38. Njegošev puk u Podgorici gdje ga je i zatekla Kapitulacija Kraljevine Jugoslavije , na frontu prema Talijanima u rejonu Skadra, kada je kao đak-narednik komandovao mitraljeskim vodom. Pri povlačenju sa fronta, angažovao se odnošenju i skrivanju oružja. Nakon kapitulacije, dolazi u rodno selo i aktivno učestvuje u pripremama ustanka u okolini Podgorice, a posebno u Piperima.

Drugi svjetski rat[edit | edit source]

U Trinaestojulskom ustanku u prvim borbamai kasnije, bio je komandir čete, pa komesar Piperskog bataljona, a zatim načelnik štaba Zetskog partizanskog odreda. Tokom borbi na Pljevljima, 1. decembra 1941. godine, bio je zamjenik komandanta Crnogorskog odreda za operacije u Sandžaku, a od Glavnog štaba NOP odreda Crne Gore bio je određen da dio toga Odreda, odvede u Srbiju. Nakon formiranja Prve proleterske brigade, postavljen je za komandanta njenog Drugog crnogorskog bataljona. Na ovoj dužnosti ostaje do početka novembra 1942. godine, kada je primio dužnost komandanta Četvrte proleterske (crnogorske) brigade. Krajem marta 1943. godine, došao je na dužnost komandanta Treće udarne divizije. Sa malim prekidima, u junu 1943. godine (kada je komandant divizije bio Sava Kovačević), na ovoj dužnosti ostaje do kraja jula 1944. godine, kada je primio dužnost komandanta Drugog udarnog korpusa. U operacijama za oslobođenje Sarajeva komandovao je grupom korpusa (Drugi, Treći i Peti korpus), a poslije, do kraja rata, bio je pomoćnik Koče Popovića komandanta Druge armije JA. Tokom rata, biran je 1944. godine za vijećnika AVNOJ-a i članka CASNO-a.

Poslijeratna karijera[edit | edit source]

Poslije završetka rata, maja 1945. godine, postavljen je za komandanta Šeste armije u Sarajevu. U periodu od 1946. do 1948. godine bio je na školovanju u Vojnoj akademiji "Vorošilov" u Moskvi. Nakon završetka školovanja, bio je komandant Niške i Skopske oblasti, od 1948. do 1952. godine, a zatim načelnik uprave pješadije JNA i načelnik Više vojne akademije JNA, do juna 1958. godine kada je penzionisan. Nakon penzionisanja iz Jugoslovenske narodne armije, bio je izvjesno vrijeme direktor i glavni i odgovorni urednik "Službenog lista". Za narodnog polsanika skupštine Socijalističke Republike Crne Gore, biran je u dva mandata. Pored više objavljenih tekstova iz Narodnooslobodilačkog rata, u raznim publikacijama, napisao je i objavio knjige: "Na ratnoj stazi", 1966. godine, "Ratni put Treće divizije", 1970. godine, za koju je dobio Trinaestojulsku nagradu i monografiju "Drugi udarni korpus NOVJ". Preminuo je 26. avgusta 1987. godine u Beogradu i sahranjen je u Aleji narodnih heroja na Novom groblju.

Odličja[edit | edit source]

Nosilac je Partizanske spomenice 1941. i drugih jugoslavenskih odlikovanja. Ordenom narodnog heroja odlikovan je 20. decembra 1951. godine.

Poveznice[edit | edit source]

Izvori[edit | edit source]

  • Martinović Srđa, Crnogorska vojna elita JNA ?1943-1992, Matica, br. 70, Podgorica, 2017, str. 543-658.