Wp/cnr/Radomir-Raško Vukosavovića, general-major

From Wikimedia Incubator
< Wp‎ | cnr
Wp > cnr > Radomir-Raško Vukosavovića, general-major

Rođen je 27. januara 1917. godine u Podgorici u porodici Jova Vukosavovića, a porodica Vukosavović je iz Crmnice. Umro je 26. aprila 2010. godine.

Biografija[edit | edit source]

Završio je gimnaziju na Cetinju u kojoj se priključio revolucionarnom pokretu. Nakon završetka gimnazije upisao je Pravni fakultet u Beogradu. Na fakultetu u Beogradu priključio se studentskom revolucionarnom pokretu. Zvaršio je Školu rezervnih oficira, nakon čega je proizveden u potporučnika Vojske Kraljevine Jugoslavije. Uoči Aprilskog rata 1941. godine bio je na službi u Kotoru. Početak rata dočekao je u Prčanju, u činu potporučnika, na formacijskoj dužnosti ađutanta komandanta bataljona. Njegov bataljon odmarširao je prema Podgorici, kada ga je u Tuzima zatekla kapitulacija. Za član je KPJ izabran je u maju 1941. godine. Učesnik je 13-julskog ustanka 1941. godine, kada je postavljen za komandanta mjesta u oslobođenom Virpazaru. Za komandanta bataljona „Jovan Tomašević“ postavljen je početkom 1942. godine. Na ovoj dužnosti ostao je do aprila 1942. godine. Od 17. juna 1942. godine kada je formirana Četvrta proleterska brigada postavljen je za komandira čete u njenom Prvom bataljonu. Potom je postavljen za obavještajnog oficira ove brigade, ovu dužnost obavljao je od novembra 1942. do septembra 1943. godine. Učestvovao je u mnogim borbama, među kojima na Neretvi i Sutjeskoj. Za šefa obavještajnog odsjeka štaba Treće divizije postavljen je u septembru 1943. godine do juna 1944. godine. Za zamjenika komandanta 28. srpske brigade postavljen je u avgustu 1944. godine, a političkog komesara 29. srpske brigade postavljen je u septembru 1944. godine. Na ovoj dužnosti ostao je do februara 1945. godine . Šef odsjeka i zamjenik Personalnog odjeljenja Glavnog štaba Srbije bio je od februara do maja 1945. godine. Na ovoj dužnosti je dočekao kraj rata.

Poslijeratna karijera[edit | edit source]

Nakon rata je završio Višu vojnu akademiju JNA, zatim Kurs operatike JNA i Generalštabnu akademiju u Sjedinjenim Američkim Državama. Potom je bio načelnik odjeljenja u komandi armije, nastavnik na Višoj vojnoj akademiji, vojni izaslanik u Grčkoj, načelnik štaba vojnog područja i dr. U čin general-majora unaprijeđen je 1966. godine. Aktivna služba u JNA mu je prestala 1968. godine. Između ostalog bio je komandant Teritorijalne odbrane, univerzitetski predavač u Podgorici, predsjednik Rezervnih vojnih starješina Crne Gore, predsjednik Saveznog odbora SUBNOR-a Socijalističke Jugoslavije. Živio je u Baru, a umro je 26. aprila 2010. godine.

Odličja[edit | edit source]

Nosilac je Partizanske spomenice 1941. godine, a odlikovan je OBJ sa zlatnim vijencem, Ordenom partizanske zvijezde sa srebrnim vijencem, Ordenom zasluga za narod sa srebrnom zvijezdom, Ordena za hrabrost i dr.

Poveznice[edit | edit source]

Izvori[edit | edit source]

  • Martinovic, Srđa, Crnogorska vojna elita JNA ?1943-1992, Matica, br. 70, Podgorica, 2017, str. 543-658.