Wp/cnr/Petar Stevanov Vukotić

Petar Stevanov Vukotić (1826 - 1903) je crnogorski vojvoda, senator, komandant Śevernocrnogorske vojske i vođa Hercegovačkog ustanka.

Biografija

Rođen je na 1826. godine na Čevu u porodici serdara, senatora i komandanta Gvardije Stevana Perkova Vukotića. Porodica Vukotić još od vremena vladike Danila Petrovića bila je među prvih četiri u Crnoj Gori. U toj porodici uvjek je bilo u isto vrijeme i serdara i vojvoda, što malo koja porodica u Crnoj Gori je imala. Dakle radi se o lozi koja je vjekovima podnjivala ličnosti iz prvih redaka slavne crnogorske istorije. Od vremena Petra II Petrovića-Njogoša na sceni izbija naročito jedan njen ogranak istorijskih Perkovića koji traje gotovo sve do sutona crnogorske državnosti. Perko Vukotić je bio đed vojvode Petra, njegov otac serdar Stevan Perkov čovjek sa najviše upliva kod crnogorskog gospodara Petra II. U kontinuitetu jedna familija je čitave četiri generacije uspjelada održi prvu glavarsku liniju u crnogorskoj vlasti, što je dokaz sjemena koje zaista vrijedi i traje bez obzira na vjekove i vremena.

Petar Vukotić je učesnik crnogorsko-osmansko rata 1852-53. godine. Istakao se i u čuvenoj bici na Grahovcu maja 1858. godine. Bio je član komisije koja je vršila razgraničenje između Crne Gore i Osmanske imperije nakon Grahovačke bitke.

Sukob sa knjaz Danilom

Interesantan je podatak da su se Stevan Perkov i sin mu Petar Vukotić u jednom trenutku našli u nemilosti knjaza Danila, iako je stari senator Stevan Vukotić u prve stao uz Danila na početku njegove vladavine. Prijeki i oštri knjaz Danilo u nastupu svog bijesa bio je naredio njegovim vjernim perjanicima da pođu na Čevo i ubiju istaknutog katunskog glavar i viteza Stevana i njegovog sina Petra. Čim su perjanici primili naređenje, vođeni perjaničkim kapetanom krenuli su na izvršenje, međutim ispred Dvora sreli su se sa vojvodom Dragom Perovim Martinovićem-Bajicom, čovjekom od možda najvećeg upliva dugi niz godina na knjaza Danila, inače čovjekom koji je bio tast vojvode Mirka Petrovića - Njegoša. Veliki vojvoda Drago ih je pitao kuda su pošli, oni su mu istinu odgovorili. Pod njegovim nagovorom perjanici nijesu pošli na Čevo, a stari vojvoda Drago je otišao knjazu Danilu tražeći od njega da oprosti živote dvojici Vukotića, što je i on uradio. Ovako su ostali u životu katunski glavari koji će kasnije ponovo vratiti povjerenje crnogorskih gospodara.

Kćer, buduća knjaginja

Kćer Petra Vukotića, Milena je isprošena za prijestolonasljednika Nikolu Mirkova i sa 13. godina 1860. godine dovedena je na crnogorski Dvor. Na Dvoru je školovana, učena manirima i drugim obavezama, jednom riječju učena je da bude žena budućeg gospodar, da bude buduća knjaginja. Ovo puno govori o tome ko su bili Vukotići, kada je veliki vojvoda Mirko za svoga sina odredio jednu iz njihovog roda, zasigurno birajući najbolje i najpogodnije za svoga sina jedinog. Tim trenutkom ugled i uticaj Petra Vukotića i njegove porodice još više jača i on postaje čovjek od ogromnog povjerenja njegovog zeta knjaza Nikole.

Poslije smrti knjaza Danila

Za senatora je imenovan 1853. godine, a od 1868. godine postao je potpresjednik Senata, zamjenik vojvode Boža Petrovića-Njegoša. Jedno kratko vrijeme bio je i komandant Garde knjaza Danila. U vrijem crnogorsko-osmanskog rata 1862. godine kada se branila Crna Gora, vojvoda Petar je komandovao Śevernom crnogorskom vojskom. Istakao se junaštvom i sposobnošću komandovanja. Nakon smrti knjaževog oca, velikog vojvode Mirka 1867. godine, kao njegov tast vojvoda Petar, zajedno sa knjaževim ujakom Markom Dragovim Martinovićem-Bajicom, postaje jedna od tri ličnosti najbliže i najpovjerljivije knjazu i njegovoj dinastiji. Za vrijema Hercegovačkog ustanka 1875. godine vojvoda Vukotić se nalazio na Grahovu odakle je rukovodio ustankom, jer nije se smjelo zbog opstanka Crne Gore javno znati da se ona miješa u ustanak u Hercegovini.

Velji rat

U crnogorsko-osmanskog rata ili tzv. Veljeg rata 1876-78. godine bio je komandant Sjevernocrnogorske vojske koja je operisala na području Hercegovine u čijem se sastavu nalazilo 15. bataljona. Obavljao je diplomatske misije u Srbiji i Rusiji. Nakon dugih godina službe, 1882. godine povlači se na svom imanju na Čevu, đe je i umro januara 1903. godine. Modernizacijom Crne Gore koju je počeo sprovoditi knjaz Nikola, uvođenjem zakona, regofmom državnih organa mijenjao se i sami život i duh Crne Gore, vrijeme starih crnogorskih vitezova i vojvoda polako se gasilo, kao da je to mudri vojvoda Petar Vukotić predosjetio i zato se povukao u srcu Katunske nahije koju je iznad svega ljubio i čuvao, a svoje Katunjane iznad svih poštovao i stavljao, mudro upravljajući da ostalim ne ostane na žao.

Poveznice

Izvori

Houston, Marco, Nikola & Milena: King and Queen of the Black Mountain, Leppi publications, ISBN 0-9521644-4-2