Wp/cnr/Pavle Đonović
Pavle Đonović (Tomići, Crmnica, 1934. – Cetinje, 2002), crnogorski književnik.[1]
Biografija[edit | edit source]
Objavio je tri zbirke poezije. Prva Umrli šetač izdata je 1956. godine. Tada je bio student druge godine Filozofskog fakulteta u Beogradu, đe je diplomirao 1959. godine. Ružni bogovi su izašli iz štampe 1962. godine, kada je bio profesor Cetinjske gimnazije.
Zbirka Mornarske elegije je objavljena 1968. godine. U trenutku objavljivanja ove zbirke, nalazi se na mjestu kustosa u Njegoševom muzeju na Cetinju, đe će sa prekidom od tri godine (bio je sekretar Jugoslovenskog odbora za izgradnju Njegoševog mauzoleja na Lovćenu), provesti ostatak radnog vijeka. U penziju je otišao sa dužnosti dugogodišnjeg direktora Njegoševog muzeja.
Đonović je bio aktivan član više strukovnih udruženja i saveza: Udruženja književnika Crne Gore, Saveza pisaca Jugoslavije, Saveza društava muzejskih radnika Jugoslavije, Udruženja folklorista Jugoslavije, Saveza novinara Jugoslavije i drugih.
Dobitnik je i više nagrada i priznanja, među kojima i Ordena rada sa zlatnim vijencem, Nagrade za životno djelo na Danima humora i satire u Danilovgradu 2001. godine. Posthumno mu je dodijeljena Povelja „Ivan Crnojević”.[2]
Djela[edit | edit source]
Pripremio je knjigu crnogorskog narodnog humora pod nazivom Dim u dim. Prva knjiga je štampana u okviru biblioteke Luča, Grafičkog zavoda iz Titograda. Doživjela je još tri izdanja i tiraž od preko 20.000 primjeraka.
Iz štampe je 2001. izašla knjiga Drače, kako je priređivač naveo, prva ove vrste kod nas, i predstavlja izbor kozerija objavljenih u Cetinjskom listu.
Pavle Đonović je objavio i brojne stručne radove, prikaze, reportaže i dr. Pisao je i televizijska scenarija ili bio konsultant na njima.
- Umrli šetač, 1956.
- Ružni bogovi, 1962.
- Mornarske elegije, 1968.
- Dim u dim.
- Drače, 2001.