Wp/cnr/Mladen Lompar
Mladen Lompar (Cetinje, 22. 3. 1944. – Kotor , 15. 8. 2017), bio je crnogorski književnik i likovni kritičar.
Biografija[edit | edit source]
Mladen Lompar rođen je 22. marta 1944. godine na Cetinju. Završio je Filozofski fakultet u Beogradu. Objavio je knjige poezije Pustinožitelj (1970), Karabojno žitije (1972), Tajni osvit (1975), Noć poslije (1981), Uzalud riječ (1986), Dnevnik iz boce (1991), Prostor izgubljene svjetlosti (1991), Dodir za gubilište (1993), Kraljica Jakvinta, opat Dolči i vrijeme stida (1995), Tri pisma Darinki i narod jedinstvenog kraja (1996), Boca lude princeze (1997), Triptihon iz nacionalne biblioteke (1998), Tišina četvrtog pečata (1999), Dodir za gubilište (2001), Noć iz lapidarija (2003), Sjena na sceni (2004), Sedam redova života (2009), Vrijeme u kojemu sam prošlost (2009), Mit o izgubljenim dodirima (2010), Proročišta snova – Oracles Des Songes (2012), Balsamovana kletva (2013), Od plamena do svjetlosti (2015) i Zmije Grmožura (2015) te monografije iz oblasti istorije umjetnosti Crnogorski slikari (2010), Milo Milunović (2013), Miloš Vušković (2013), Mihajlo Vukotić (2013), Jovan Zonjić (2013) i Petar Lubarda (2013). Samostalna izdanja njegovih knjiga poezije objavljena su na engleskom, francuskom, albanskom, slovenačkom, makedonskom i bugarskom jeziku.
Dobitnik je brojnih nagrada, među kojima su „Zlatni pečat Crnojevića“ (2002); „Risto Ratković“ (2004), Trinaestojulska nagrada (2007), „Vito Nikolić“ (2009), „Aleksandar Leso Ivanović“ (2010) i „Miroslavljevo jevanđelje“ (2010).
Bio je predśednik Crnogorskog PEN centra i potpredśednik Dukljanske akademije nauka i umjetnosti.
Preminuo je u Kotoru 15. 8. 2017.[1]