Wp/cnr/Miroslav Zanović

From Wikimedia Incubator
< Wp‎ | cnr
Wp > cnr > Miroslav Zanović

Miroslav Zanović (Venecija, 1761. – Budva, 29. 12. 1834) crnogorski je književnik.

Biografija[edit | edit source]

Miroslav je bio potonji, šesti sin Antuna Zanovića i Franjice Marković, kćeri „kapetana Marka“. U matičnoj knjizi rođenih u Veneciji, u Bazilici Sv. Marka, zabilježen je kao Ivan Antun Miroslav. Školu pohađao u Budvi i to je presudno uticalo na njegovu kasniju poeziju, koja je sva na narodnome jeziku. Na poziv brata Stefana najvjerovatnije 1780. dolazi u Slonjim đe je ostao i poslije Stefanove smrti (1786). Pretpostavlja se da je u Slonjimu objavio zbirku pjesama Misli i popijevke, jer je grof Oginski, kod koga je boravio, imao privatnu štampariju. Sudeći po policijskome izvještaju iz 1814, Miroslav je u Poljskoj postao slobodni zidar. To ga je odvelo u Pariz, đe je boravio oko osam godina i doživio najburnije dane Francuske revolucije. Još prije pada Venecije (1797) vratio ise z Francuske, pa je zbog prevratničkih ideja uhapšen, okovan u gvožđa i sproveden iz Zadra u Veneciju. Iz mletačke tamnice „Dei Piombi“ izišao je s ostalim zatvorenicima po dolasku francuske vojske. Krajem XVIII i početkom XIX vijeka, u vrijeme čestih promjena vlasti, Miroslav Zanović je u Budvi i ističe se kao političar. Ogorčeni je protivnik Venecije i Austrije, a privržen je Francuskoj i Crnoj Gori, koje će ratovati jedna protiv druge. Kao mason Miroslav Zanović bio je povjerenik francuske vlasti. Miroslav Zanović zastupnik je Boke u delegaciji koja je pośetila Napoleona radi vijećanja o organizaciji „Ilirije“. Drugoga decembra primio je iz Napoleonovih ruku odlikovanje kavaljera talijanske željezne krune. Pred kraj francuske vladavine bio je nadzornik francuske državne lutrije u Budvi. 1813. godine u ime grada Budve potpisao ugovor o sjedinjenju Crne Gore i Boke Kotorske.[1] Austrijske vlasti su ga 1814. uhapsile i zatvorile najprije u tvrđavi Lovrjenac u Dubrovniku pa u Zadru, đe je do 1816. bio pod policijskim nadzorom. Potom se povukao iz politike i živio u Budvi.

O Zanovićevu književnome radu znamo samo na osnovu dva izvora. Prvi je nepotpuni primjerak knjige Misli i popijevke, štampan 1785. godine u Poljskoj, koji se nalazi Gajevoj zbirci u Nacionalnoj i sveučilišnoj biblioteci u Zagrebu. Pretpostavlja se da je pored te zbirke objavio još jednu – Naravski razum. Drugi izvor za izučavanje Zanovićeve poezije predstavljaju „tri arka starih ljubavnih i prigodnih pjesama“ iz ostavštine Petra Preradovića, nastali poslije 1810. godine.[2] Zanovićevo djelo može se podijeliti na misli, pjesme ispjevane najčešće u duhu narodne poezije i zapise narodne poezije koja uglavnom nije poznata iz drugih izvora. Treba takođe napomenuti da ima pjesama za koje je teško utvrditi jesu li Zanovićeve ili narodne.

Izvor[edit | edit source]

Radoslav Rotković, Istorija crnogorske književnosti, knj. II, ICJK, Podgorica, 2012.

Reference[edit | edit source]

  1. https://web.archive.org/web/20161031204348/http://www.portalanalitika.me/clanak/248749/dragulji-istorije-prije-203-godine-proglaseno-ujedinjenje-crne-gore-i-boke
  2. https://www.rastko.rs/rastko-cg/umjetnost/mpantic-xvi-xviii/xviii.html