Wp/cnr/Legenda o Sv. Tripunu

From Wikimedia Incubator
< Wp‎ | cnrWp > cnr > Legenda o Sv. Tripunu

Ova legenda u današnjem obliku mogla je nastati možda tek u početku mletačke vladavine u Кotoru. Na to upućuju djelovi priče o veoma starom, iskrenom i više puta dokazanom prijateljstvu Venecije i Кotora. Legenda o prijenosu moštiju sv. Tripuna krije u sebi i neke zanimljive detalje, koji bi možda mogli govoriti o teritorijalnom razvitku Кotora kao gradskog naselja. To je, naime, podatak da se tijelo Mučenikovo zaustavilo kod gradskih vrata, i da je na tom mjestu izgrađena crkva. To bi značilo da je i obala u to vrijeme bila mnogo bliže brdu Sv. Ivana nego danas. O tome postoji i znatno kasniji zapis jednoga episkopa iz XVII st., po kojem je sarkofag sa tijelom sv. Tripuna uzidan na onom mjestu u katedrali, dokle je nekad dopiralo more.

Prijevod[edit | edit source]

Putujući, dakle, u staro doba neki mletački trgovci po raznim stranama Istoka, doploviše u kraj blaženog mučenika Tripuna, nazvano Кamsada u maloj Frigiji.,. doznavši po pričanju mnogih, da se u Кamsadi nalazi dragocjeno tijelo sv. Tripuna. Nastojeći svim silama nekim čudom uz pomoć milosti Božje uzeše sveto tijelo, donesoše do luke i sa poštovanjem ukrcaše u lađu. Razapevši zatim jedra i zaplovivši morem nastojahu da u svoju domovinu donesu tijelo sv. Tripuna, kao što su bili donijeli tijelo Jevanđeliste. Ali po potrebi Onoga kojemu ce ne mogu oduprijeti ni vjetrovi ni more, plovili su po velikim morima. ne opažajući ostavljahu za sobom sva mjesta. Кada doploviše u neku luku, misleći da su stigli u Veneciju tu se zaustaviše. Iz luke nisu mogli izvesti daću, premda su više puta pokušavali. Vidjevši Božje čudo, shvatiše la je onaj sveti Mučenik izabrao ovo katoličko mjesto z a svoje. Posavjetovavši se među so bom, poslije raznih mišljenja i želja, odlučiše šta treba da učine; onda se odane duše pomoliše Svevišnjemu na ovaj način: »Svemogući Stvoritelju itd», ako je slobod n o, dopusti da ovog sveca možemo odvesti preko pučine da se naša domovina njeguje i koristi negovim spomenom«, Izgledalo im je da su se molitvom nešto osokolili, digoše jedra i svom silom upriješe da izađu iz luke. Ali šta vrijedi ljudska sila... ? Upoznaše, dakle. po očitom čudu, da ne mogu ni molitvama krsnuti sa svetim Mučenikom. Dozvaše plemiće i boljs građane reče nog grada Кotora pripovjedaše im događaj na ovaj način: »Slavni, plemeneti i ljubljeni naši, otkri vamo vam tajnu, koja je do sada bila skrivena. Sa Istoka smo ovdje doaezli svetog Tripuna mučeiika; dugo smo se namučili, jer on neće da ide dalje, Gledate, dakle, Hristovog mučenika. Prije bismo željeli sa svim svojim imanjem propasti, nego se na šom krivicom protiviti ovome svecu«. Na ove riječi spomsnuti plemići i građani u kratko na ovaj način odgovoriše: »Dragi naši i nama najbliži susjedi, i po mjestu i jednako po ljubavi, koju smo jasno spoznali i često iskušali. Кad bi vas ljudska moć silila da ovdje ostanete, pružili bismo vam i savjet i pomoć; uzvišenoj moći i božanskoj snazi niko ne želi ii reči da kaže, niti se usuđuje protivrječiti. Čini nam se da je samo jedan pravi put kojim treba ići: ako svetac neće da ostavi ovaj grad, neka ovdje bude ostavljei i zauvijek poštovan, neka uvijek bude i naš i vaš zastupnik.« Ugledni umiriše se čuvši ovaj trezven savjet, U taj se čas sakupi sve sveštenstvo, plemići i narod, poštova nj em i revnošću hvaleći Hristovu dobrotu, poniješe veselo blaženog mučenika sv. Tripuna sa najvećim poštovanjem i veseljem na mjesto, koje su mu bili odrijedili. Gdje se njemu svidjelo da počiva, pokazao je jasnim čudom, dok su ga pobožno i oprezno nosili uz različite crkvene počasti, na mjsstu gradskih vrata pritisnu ramena nosača. Po njegovoj volji s tog mjesta, ni pojedinci ni mnogi sa svim svojim snagama ne mogahu ga maći, niti su mogli otići. Vidjeći to najstariji od mornara nestrpljivo uputi svecu neke riječi: »Tako sa mnom postupaš mučeniče Tripune, pošto sam te sve dovle doveo, čak sa kraja Romanije (= Vizantije). Nijesi htio ići u moju domovinu, niti puštaš da te odnesu, kuda su te oni htjeli odnijeti«. Pošto to reče, zbog uvrede mučenika usta mu se okrenuše i spojiš e s ušima. Svetac pokaza osvetom, da je došao za spasenje, i na molbe naroda da pokaže svoju moć, zapovjedi izboličenim ustima da se vrate u svoj prirodni položaj.

Pošto se dogodilo ovo čudo i pošto su bile izrečene zahvale, neki građanin, plemenit po krvi i iz slavne i bogate porodice, imenom Andrija Saracenis, čovjek vrlo velikih zasluga, darova mornarima velike i skupocjene darove, pa se tako vratiše u svoju domovinu uz velike časti i veselje . U vremenu koje je slijedilo, onaj isti plemić iz slavne i bogate porodice, na onom istom mjestu, uz svoj trošak, kao i drugih g radskih plemića, sagradi kako je bolje mogao crkvu u čast blaženoga mučenika Tripuna, obogati je i ukrasi mnogim darovima. Svemogući je Bog na taj način, pomoću stranaca, doveo ovog svetog mučenika u rečeno mjesto Кotor, kao zaštitnika njegovih stanovnika. Neki Samuilo bejaše dugo vremsna pobunjen protiv romejskog (= vizantijskog) cara Vasilija. U pobuni tiranski opustoši i uništi susjedne krajeve Bugara, Makedonije i neke gradove Dalmacije, i njegova vojska dođe u Кotor. Narod bojeći se za život pobježe iz grada, stoga zapovjedi da mu se donese tijelo blaženog mučenika Tripuna. A kako je najsvetije tijelo učinilo mnoga čuda po kopnu kao i po moru, čudesni glas se o njemu svuda raširi.

Po odluci Onoga, od kojeg je vlast uzvišena, neprijatelj je savladan i povratio se mir crkvi u carstvu, svi su se vratili na svoja sopstvena prebivališta. Građani se rastužiše, kad ne nađoše cv. Tripuna . Znali su za mjesto, gdje je časni mučenik bio prenet, ali ga svojim moćima ne mogahu povratiti. Izabraše među sobom neke bogate rodom i rječitošću i poslaše ih sa pismom na dvor cara u Carigrad, a u njemu su s e nalazile ove riječi:

»Pobjednički i najhrišćanskiji care i uvijek uzvišeni samodršče, Grad Кotor, sveštenstao, plemići i narod, odaju ti dužnu vjernost. Presvijetli gospodaru, čija desnica kroti mnoge najveće sile i pred kojom varvarski narodi silno stradaše, sili nas nevolja iz mnogih uzroka, da javimo tvojoj mudrosti, koja blago upravlja svijetom, kako smo se vjerno borili protiv buntovnika tvojega carstva i kako smo kao osobiti služitelji tvoje carske komore čekali pomoć prema mogućnostima. Pored drugih gradskih stvari i pored žalosnog opustošenja, izgubismo na ogromnu žalost predragocjeno tijelo dragog mučenika sv. Tripuna. Doznali smo za sigurno gde je bilo poslato po naredbi onog okrutnog tiraiina. Molimo stoga najpokornije izvanrednu blagost tvoga veličanstva, da bi naredio, da bude povraćeno tvojim poniznim slugama, spremnim da umru za tebe u svakoj tvojoj potrebi. Bog neka te čuva

Pročitavši spomenuto pismo i smilovavši se svojim vjernim, pruži pomoć svoje carske vlasti, dade jedno pismo zapečađeno carskim pečatom, ko jim naređuje svim svojim poda n icima, u bilo kom mjestu, gdje se bude našlo tijelo sv. Tripuna, da treba da bude vraćeno bez ikakvih izuzetaka. Naj poniznije se zahvalivši, kotorski ga poslanici zatražiše od onoga grada, gdje su znali da se svetac nalazi. Uz pomoć Božju i po carsvoj uzvišenoj zapovjesti bi im predato kao što su željeli. Vessli u duši, po službi kako dolikuje, sretno ga, pomoću Božjom i svetog mučenika, vratiše u grad Кotor. Po pričanju onih koji ga donesoše velika i bezbrojna bijahu, uistinu, čuda i znaci koje je on na povratku učinio uz pomoć Hristivu.

Кad je vijest stigla, da se nalazi blizu grada, usta sav narod, pripraviše prkveni obred, sa redom u povorci, kao što se običio čini, u kojem učestvovahu svakoga roda i dobi, stojeći plemići sa plemićima, starci i mladići, žene i djevojke , svi iskrena srca i suzama okupanog lica, dođoše u susret svetom mučeniku, veseleći se i radujući dolasku svog pokrovitelja pjevahu pohvale Bogu. Jednako kao što obično čine duhovna djeca i budni ukućani, kad očekuju dobrog oca i blagog gospodara, lijepog i dobrog zaručnika na povratku iz dugog zatočenja.

Poveznice[edit | edit source]

Izvori[edit | edit source]

LEGENDA O SVETOM TRIPUNU]