Wp/cnr/Donjopješivačko-bjelopavlićko-vasojevićka govorna grana

Donjopješivačko-bjelopavlićko-vasojevićka govorna grana govorna je grana jugo-istočnih crnogorskih govora.

Ova govorna grana obuhvata Donje Pješivce, Bjelopavliće i Vasojeviće s plavsko-gusinjskom oblašću, s tim što plavsko-gusinjska oblast ima i neke svoje specifičnosti.

• Akcenatski sistem ove oblasti četvoročlan je s očuvanim dužinama. Izuzetak čini plavsko-gusinjska oblast. Međutim, silazni akcenti mogu se naći i izvan prvoga sloga, samo kratkosilazni akcenat ne može biti na ultimi (ni otvorenoj ni zatvorenoj), npr. sèstra, sestrê // tráva, trāvê // pòtok, potȍka // národ, nārȍda. Riječi s dvosložnim alternantom jata mogu imati dubletne akcente vri(j)ème, mli(j)èko / vri(j)éme, mli(j)éko. Kratkosilazni akcenat može se naći na ultimi u okviru enklize: lijepȁ je, sramotȁ je, potȍk je, sestrȁ ga, menȅ je (osim u Pješivcima). Akcenatski sistem plavsko-gusinjske oblasti razlikuje se od navedenoga stanja po tome što nema kratkouzlaznoga akcenta, pa se uklapa u ozrinićki tip, s tim što poznaje kratkosilazne akcente na ultimi u enklizi kao i ostatak ove govorne grane.
• Vokalski sistem nije jedinstven u cijeloj oblasti. U Bjelopavlićima i Donjim Pješivcima čini ga pet standardnih vokala i vokalno r (dugo i kratko), a u Vasojevićima i plavsko-gusinjskoj oblasti proširen je specifičnim alternantom poluglasnika ae. Taj se poluglasnik po izuzetku javlja i u bjelopavlićkim selima uz pipersku granicu.
• Alternanti jata ne pokazuju razliku u odnosu na opšte stanje u jugoistočnoj skupini crnogorskih govora. Izuzetak čini govor Gusinja u kojemu su alternanti jata isti kao u govoru podgoričkih muslimana (dugo jat: ije > dugo i, a kratko jat > je).
• Vokalska grupa ao u Donjim Pješivcima i Bjelopavlićima dala je dugo a, bez obzira na porijeklo. U Vasojevićima i plavsko-gusinjskoj oblasti situacija je drugačija s obzirom na to da je poluglasnik dao specifičan alternant ae. Tako je grupa ьl dala ae (rȅkāe), a ao je dalo dugo a (ili rjeđe ostala nepromijenjena), npr. čūvâ. U plavsko-gusinjskoj oblasti javlja se umjesto ьl i dugo aen odnosno dugo ąe, npr. mȍgāen, kotâen, što je posljedica nazalizacije posredstvom albanskoga suśedstva.
• Plavsko-gusinjska zona ima i druge osobine koje su nastale pod uticajem albanskoga jezika, a koje su obilježje i kučkoga i zetsko-podgoričkoga govora (ĺȉpcāt; pčȅnica; grȍp).
• Konsonanti ś i ź stabilan su dio fonološkoga sistema. Glas з je nepoznat, osim rijetkih bjelopavlićkih izuzetaka.
• Finalno ć i đ zamijenjeni su sa j, npr. dôj, mȍj, kȕj, gȍj.
• Konsonant h čuva se bolje u govoru Bjelopavlića i muslimana plavsko-gusinjske oblasti. Tendencija gubljenja i zamjene ne razlikuje se od stanja u okruženju.
• Konsonant f je stabilan.
• Sonanti j i v nestabilniji su no što je to inače pojava u širemu području.
• Jekavska je jotacija obuhvatila sve poznate kategorije. Izražena je jotacija labijala.
• Suglasničke grupe st, št, zd na kraju riječi uprošćene su dosljednim gubljenjem posljednjega člana.
• Enklitički oblici ni, vi / ne, ve javljaju se u dativu i akuzativu zamjenica mi, vi a enklitički oblik ju u akuzativu zamjenice ona.
• Ustaljeni su tzv. duži oblici zamjeničko-pridjevske promjene.
• Redovno je dvâš, trîš u značenju dvaput, triput.
• Aorist i imperfekat su frekventni.
• Upotreba akuzativa umjesto lokativa uz glagole mirovanja te genitiva množine s prijedlogom po i pri umjesto lokativa obilježje je i ovoga govora.

Literatura

• Adnan Čirgić: Dijalektologija crnogorskoga jezika, FCJK, Cetinje, 2017.