Wp/cnr/Džon Stjuart

From Wikimedia Incubator
< Wp‎ | cnr
Wp > cnr > Džon Stjuart

Džon Stjuart (Jon Stewart) je američki komičar, televizijski voditelj, pisac, politički komentator, glumac i reditelj. Najpoznatiji je po emisiji „The Daily Show“ koju je vodio od 1999. do 2015. godine.

Biografija[edit | edit source]

Džon Stjuart je rođen kao Džonatan Stjuart Leibovitc u Njujorku, 28. novembra1962. godine (kasnije je prezime zakonski promijenio u Stjuart). U Nju Džerziju je proveo đetinjstvo i ranu mladost. Karijeru je počeo na „Komedi Central“-u a potom nastavio na „MTV“-ju đe je pokrenuo prvi „talk show“; emisija se zvala „The Jon Stewart Show“. Tokom devedesetih se pojavljivao u više televizijskih emisija, a 1999. postao voditelj-domaćin u „The Daily Show“ (kasnije preimenovana u „The Daily Show with Jon Stewart“); emisiju je uspješno vodio do 2015. Kao glumac, ostvario je uloge u popularnim filmovima poput „Half Baked“ (1998.) i „Big Daddy“ (1999.). Stjuart živi u Njujorku sa suprugom i ima dvoje đece.

Karijera[edit | edit source]

Ranija karijera[edit | edit source]

Stjuart je 1984. godine diplomirao na koledžu „William and Mary“ u Virdžiniji, đe je studirao hemiju a kasnije promijenio odśek i studirao psihologiju. Nakon diplomiranja je radio na nekoliko sporadičnih poslova, da bi se 1986. preselio u Njujork đe je pokušao da napravi proboj u komediji. Samo tri godine kasnije, postao je voditelj-domaćin u emisiji „Short Attention Span Theater“ na „Komedi Central“-u. 1993. je pokrenuo prvu „talk-show“ emisiju na „MTV“-ju The Jon Stewart Show. U tom periodu se pojavljuje u brojnim televizijskim emisijama, uključujući i „The Larry Sanders Show“ na „HBO“-u, „HBO“-ov specijal Jon Stewart: Unleavened, „The Late Show with Tom Snyder“ na „CBS“-u i „HBO“-ov program „Mr. Show with Bob & David“.

The Daily Show with Jon Stewart[edit | edit source]

U januaru 1999., Stjuart je postao voditelj-domaćin u „The Daily Show“, popularnoj emisiji noćnog programa koja je bila poznata kao emisija najvećeg povjerenja među emisijama lažnih vijesti („fake news“). Brzim dijalozima i satiričnim humorom Stjuart, koji je bio i izvršni producent emisije, je postao upečatljiv kritičar politike Vašingtona i zvaničnih medija. Usljed velikog uspjeha i popularnosti koje je imao The Daily Show, Stjuart je postao vrlo tražena javna ličnost u američkom političkom i medijskom životu. U ovom periodu pojavljuje se kao domaćin brojnih ceremonija dodjela nagrada, uključujući: dodjela muzičkih nagrada „Gremi“ 2001. i 2002. i dodjela filmskih nagrada „Oskar“ 2006. i 2008. Tokom 2013. godine, zbog obaveza na snimanju filma (za Stjuarta rediteljski prvijenac), napravio je kratkotrajnu pauzu. Odmah po povratku, septembra 2013., šaljivo je izjavio: „Nemate pojma kako je to u stvarnom svijetu. Niko vam ne aplaudira za svaku malu glupost koju napravite.“ U februaru 2015., Stjuart je najavio da će se tokom te godine povući iz emisije. Avgusta 2015., emitovan je posljednji The Daily Show with Jon Stewart; mjesto domaćina emisije preuzeo je Trevor Noa. Sa Stjuartom na čelu, The Daily Show je osvojio 22 „Emi“ nagrade.

Ostali televizijski i filmski projekti[edit | edit source]

Stjuartova filmska karijera je raznolika, od komedije „Half Baked“ (1998.), hita na blagajnama „Death to Smoochy“ (2002.) sa Robinom Vilijamsom i Edvardom Nortonom do popularnog „Big Daddy“ (1999.) sa Adamom Sendlerom. Glumio je i u romantičnoj drami „Playing by Heart“ (1998.) i u horor komediji „The Faculty“ (1998.). Pozajmljivao je glas u nekoliko crtanih filmova poput „Doogal“-a (2006.).

Stjuart je autor nekoliko knjiga; njegova prva knjiga „Naked Pictures of Famous People“ (1998.) predstavlja zbirku satiričnih eseja. Koautor je (zajedno sa kolegama iz „The Daily Show“) knjiga „America (The Book): A Citizen's Guide to Democracy Inaction“ (2004.) i „Earth (The Book): A Visotor's Guide to the Human Race“ (2010.). Njegovi eseji su publikovani u nekoliko časopisa između ostalih i u „The New Yorker“-u i u „Esquire“-u. 2013. se na kratko povukao iz „The Daily Show“-a da bi radio na svom rediteljskom debiju, filmu „Rosewater“. Stjuart je za film napisao i scenario koji predstavlja adaptaciju knjige dokumentarnog karaktera „Then They Came for Me: A Family's Story of Love, Captivity and Survival“ autora Maziar Bahari i Aime Moloj. U razgovoru sa „The New York Times“-om, Stjuart je objasnio zašto se odlučio za ovako dramatičan projekat: „Jedan od razloga zašto se bavimo ovim poslom je da bismo uvijek imali izazove pred sobom. Zaista sam se povezao sa Maziarinom pričom. To je jedna lična priča, ali na način da nosi sa sobom univerzalnu ideju o tome šta znači biti slobodan.“

2015., Stjuart je ugovorio četvorogodišnju produkcijsku saradnju sa „HBO“-om; saradnja je zbog „tehničkih razloga“ sporazumno prekinuta u maju 2017.

Politička angažovanost[edit | edit source]

Vodeći pseudo-dnevnik „The Daily Show“, Stjuart je postao uticajna politička ličnost među glasačima starosne dobi od 18 do 34 godine. Nije prezao da u svojoj emisiji obrađuje i „teške“ teme, te je intervjuisao i debatovao sa nekoliko cijenjenih političkih ličnosti poput Rejčel Medou, Bil O'Rejli i Takerom Karlsonom. Stjuartove kritike i komentari o politici i društvenom životu su ostavljali snažan utisak i imali su značajan uticaj. Nakon što je kritikovao Takerovu emisiju „Crossfire“ na „CNN“-u, navodeći da emisija podstiče separaciju političkih partija i da stvara podjele među Amerikancima-emisija je ukinuta, dijelom i zbog Stjuartovog komentara. Debate sa O'Rejlijem potvrdile su Stjuartovu političku prisutnost i u značajnijim temama; teme razgovora su bile zdravstveno osiguranje, međunarodne afere u Siriji i aktivnosti Republikanske partije. Sa nekadašnjim kolegom, Stivenom Kolbertom, opet se sastao oktobra 2010. na „Mitingu za povratak duševnog zdravlja i/ili straha“. Skup je održan u Vašingtonu, a njemu je nekoliko mjeseci ranije prethodio miting „Vraćanje časti“ čiji je predvodnik bio Glen Bek. Zajednički skup Stjuarta i Kolberta je prikupio čak 215 000 učesnika; po nekim procjenama duplo više nego na prethodnom (Bekovom) skupu.

Zanimljivosti[edit | edit source]

  • Na koledžu je bio član fudbalskog koledž tima. U njegovu čast, tim i danas dodjeljuje nagradu „omiljenom šaljivdžiji“ u timu. Nagradu su nazvali „Leibo“ po Stjuartovom rođenom prezimenu Leibowitz.
  • 2004. je od strane „Entertainment Weekly“ izabran za drugu najsmješniju osobu Amerike, odmah poslije Krisa Roka.
  • Imao je manju epizodnu ulogu u filmu „Klub prvih žena“ (1996.) koja, nakon montaže, nije dospjela u finalnu verziju filma.
  • Veoma je dobar prijatelj sa komičarima Denisom Milerom i Rikijem Gervaisom.
  • Dugogodišnji je prijatelj sa američkim senatorom Džon Mekejnom koji je bio i čest gost kod Stjuarta u „The Daily Show“-u.
  • Navijač je „New York Mets“-a i „New York Giants“-a.
  • Nakon fakulteta je radio najrazličitije poslove, između ostalih i posao „potrčka“ u jednom meksičkom restoranu. Naziv njegove produkcijske kompanije „Busboy Productions“ je upravo referenca na taj posao.
  • 2013. je, kako navodi „Tv Guide Magazine“ bio najbolje plaćeni voditelj noćnog programa sa, kako se navodi, godišnjom platom od 25 do 30 miliona dolara.
  • Najveći komičarski uticaj na njega su, kako je izjavio, imali Vudi Alen, Stiv Martin, Leni Brus i Džordž Kalin.
  • Istočnoevropsko-jevrejskog (sa majčine strane) i austrijsko-jevrejskog (sa očeve strane) je porijekla.
  • Fan je profesionalnog rvanja.
  • Njegov politički heroj je Robert Kenedi.

Poveznice[edit | edit source]