Wp/cnr/Bitka na Vrtijeljci
Bitka na brdu Vrtijeljci kod Cetinja odigrala se 26. septembra 1685. godine.[1][2]
Stvaranje razdora[edit | edit source]
Skadarski paša Sulejman Bušatlija doznao je za pregovore između vladike Rufima i kotorskog providura i uplašivši se od njihovog saveza, pokušao je svim sredstvima da ga omete i odvoji Crnogorce i Brđane od Mletaka, obećavajući im potpuno slobodan pristup na turske pazare i velike povlastice u trgovini sa Turcima. Ali kad je vidio da takvim obećanjima ne može brzo da postigne povoljne rezultate, služio se prijetnjama. Težnja mu je bila da silom ili milom primora Crnogorce i Brđane da ostanu mirni u Morejskom ratu [3]. Podmitio je pet brđanskih i tri crnogorska glavara da zadrže svoja plemena od saveza sa Mlečićima, obećavajući im da će im dati hrane i drugih poklona, a s druge strane pomoću Crnogoraca i Brđana koji su prihvatili islam uspio je da se još više raspali unutrašnja plemenska borba, što je u znatnoj mjeri oslabilo njihovu snagu za otpor Turcima. Na taj način uspio je da pokori Klimente, Kuče i Bjelopavliće, pošto je prethodno od njih uzeo taoce i tako ih za kratko vrijeme odvratio od zajedništva sa Crnogorcima. Kada je na taj način razjedinio brdska plemena, posijao među njima razdor i pojačao krvnu osvetu, namislio je da ih silom pokori. Smetnja mu je bio vladika Rufim. I dok je spremao tajno vojsku protiv Brđana, da bi zabašurio vojni pohod, napisao je vladici Rufimu i svim ostalim crnogorskim glavarima pismo u kojem ih poziva da dođu u Skadar radi dogovora, "ako hoće da su podanici carevi i njegovi", a da će ga "dobro zapamtiti" ako ne dođu na vjeru da od njega prime darove. Kod nekih glavara prijetnja je imala uticaja, ali vladika Rufim i katunski vladari odbili su ovaj poziv. U odgovoru vladika Rufim je pisao skadarskom paši: "Mi nijesmo ni carevi ni tvoji podanici, nego vjerni Hristovi vojnici, pa nećemo žaliti krvi da ostanemo slobodni, kao što smo dosad bili, u ime boga i naših slavnih predaka".Prodali su vjeru za večeru
Bitka na Vrtijeljci[edit | edit source]
Sulejman-paša Bušatlija krenuo je sa vojskom iz Žabljaka u pravcu Cetinja. Crnogorci su bili nespremni i neorganizovani. Neka plemena usput pokorena su bez borbe, što je još više unijelo neslogu i malodušnost. Preko ljeta 1685.godine Katunjani su, pod vođstvom svog vladike, nekoliko puta uspjeli da potisnu Turke.Ali Turaka je bilo nesrazmjerno više. Paša je polako prodirao paleći i ubijajući kuda god je sa vojskom prolazio. Kada je bila najveća opasnost za Cetinje i za katunska plemena, iznenada je umro vladika Rufim (misli se da je otrovan od strane tajnih turskih agenata) i to je oslabilo odbranu Katunjana. Nastalo je izvjesno kolebanje među glavarima.Blizu Cetinja Turcima se suprostavio slavni harambaša Bajo Nikolić - Pivljanin i sa svojih 60 drugova poginuo junačkom smrću na Vrtijeljci 26. septembra 1685. godine.
U borbi na Vrtijeljci bilo je i oko četiri stotine Mlečića, ali su se oni još u toku borbe povukli i iznenada pobjegli na mletačko zemljište.
Ulazak na Cetinje[edit | edit source]
Poslije borbi na Vrtijeljci Sulejman-paša stigao je do Cetinja, đe se sastao sa dukađinskim sandžak-begom, koji je uporedo sa njim prodirao u pravcu Cetinja.
Na Cetinju su se Turci zadržali nekoliko dana. Od nekih plemena uspjeli su da dobiju taoce, ali Katunjani nijesu htjeli nikako da im se pokore, niti da im plate harač. Poslije kraćeg zadržavanja na Cetinju, Sulejman-paša, sa dukađinskim sandžak-begom, vratio se u Skadar, zbog toga što u njihovoj vojsci nastao nered i što su Kuči i Klimenti iznenada napali Podgoricu.